U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir našega Gospodina Isusa Krista, Kralja nad kraljevima i Pastira naših duša, budu sa svima vama.
Gospodine, ti si pastir koji traži izgubljenu ovcu. Gospodi, pomiluj. Kriste, ti si ukinuo posljednjeg neprijatelja – smrt. Kriste, pomiluj. Gospodine, ti sve sabireš u svoje vječno kraljevstvo. Gospodi, pomiluj.
Zamislite na trenutak ruku djeteta koje pruža sve što ima, a da pritom ne traži nikakvu nagradu. Sjetite se onih priča koje nam ostaju urezane u pamćenje, ne po nekoj velikoj buci, nego po jednostavnoj, čistoj dobroti. Benjamin je bio dječak čiji je um bio ispunjen fascinantnim skicama, tehnologijom, kodovima i onim predivnim, vedrim snovima o stvaranju 'Con Chim Airlinesa' – o nebu koje se otvara i pticama koje slobodno lete. Kada bi govorio o tome, njegov bi se osmijeh širio onako posve iskreno, onim dječjim gigotom koji je svakome u blizini grijao srce. Bio je to um stvoren da istražuje, ali još više, bio je to duh stvoren da ljubi. Njegova obitelj, tata Alan i mama Thao, zajedno s mlađim bratom Ryanom, nosili su i nose u svojim srcima to bogatstvo njegove prisutnosti. Danas, dok stojimo pred svetkovinom Krista Kralja, mi ne gledamo na prijestolje koje nameće strah, nego na prijestolje koje se prepoznaje po probodenim rukama i po brižnom pastirskom srcu koje nijednu ovcu ne ostavlja u tami.
U današnjem prvom čitanju iz Knjige proroka Ezekiela slušamo riječi koje kao da su satkane od same Božje nježnosti. Bog sam govori: 'Evo me! Ja ću potražiti svoje ovce i past ću ih. Kao što pastir pase stazu svoju kad je usred ovaca raspršenih, tako ću ja pasti ovce svoje. Izbavit ću ih iz svih mjesta kamo bijahu raspršene u dan oblastan i taman.' Slika je to koja nam odmah oslikava krajolik u kojem se prepoznajemo. Život nas ponekad rasprši. Oblaci se nadviju nad dom, nad obitelj, nad jutra koja više nisu ista. Prošlo je pet mjeseci od onog lipanjskog dana kada je naš dragi Benjamin završio svoju zemaljsku utrku i otišao u Božje naručje, a tuga u obitelji još uvijek ima onaj tihi, duboki jauk. Slušajući proroka Ezekiela, mi čujemo obećanje koje ne zaobilazi našu bol. Bog ne gleda na nas s visine hladnog svemira; On silazi u maglu. On traži zalutale, povezuje ranjene, liječi bolesne. Njegovo kraljevstvo nije kraljevstvo administrativne strogoće; ono je šator milosrđa u kojem svako izgubljeno stvorenje nalazi svoj dom.
I ovdje se moramo zaustaviti, zastati na trenutak i pogledati istini u oči, jer tuga ima svoje teške sjene. Ponekad, u tišini noći, kada se kuća smiri i kada sjećanja naviru, roditeljsko srce zna ponijeti teret koji mu nikada nije bio namijenjen. Javljaju se ona tiha, mučna pitanja: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li nešto propustili?' Slušajte me sada vrlo pažljivo, mama Thao i tata Alane. Niste krivi. Bolest s kojom se Benjamin nosio nije bila nikakva kazna, niti je ikada bila posljedica vašeg propusta, vaše nebudnosti ili bilo čije pogreške. U ovom našem krhkom svijetu postoje bitke koje nadilaze svaku ljudsku moć, svaku medicinu, svaku budnost ruku koje su ga držale u zagrljaju. Bog vas ne optužuje. Bog ne kažnjava roditeljsku ljubav. Niste zakazali ni u čemu; voljeli ste ga savršeno, budno i cjelovito. Otpustite taj kamen s ramena koji vam ne pripada. Pustite da vas zahvati ona Božja milost koja briše svaku suzu i koja vam poručuje da niste pogriješili. Neka ta istina donese mir vašim umornim dušama.
Sveti Pavao u poslanici Korinćanima otvara pred nama još širi obzor, stavljajući pred naše oči samu srž naše vjere. On kaže: 'Krist je uskrsnuo od mrtvih, prvina usnulih… Posljednji neprijatelj koji će biti obeskrijepljen jest smrt.' Smrt nije imala posljednju riječ nad Benjaminom. Njegov život nije prekinut u nekoj slijepoj ulici bez izlaza; on je prešao prag u vječnost. Sjetite se onog sna koji je tata Alan nosio u sebi, onog trenutka kada je u snu vidio Bena – zdrava, snažna, u zelenim hlačicama – kako govori: 'Ba ơi, test nào con cũng qua hết. Con tự thở được bình thường mà…' Da, oče moj, prošao je sve ispite. Njegova duša sada slobodno diše onim zrakom koji nikada ne tamni. On više ne treba aparate, više nema boli, nema umora. On je u kraljevstvu Onoga koji je pobijedio smrt.
U današnjem Evanđelju po Mateju, Isus nam iznosi sliku konačnog suda, ali to nije sud sudačkog bijesa, nego sud prepoznavanja ljubavi. Kralj sjedi na prijestolju i govori onima s desne strane: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Baštinite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti… oboljeh i pohodiste me.' A pravednici se čude i pitaju: 'Gospodine, kada te to vidjesmo bolesna i dođosmo k ti?' Kralj im odgovara: 'Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.' Razumijete li tu predivnu tajnu? Svaka kap vode, svaka ruka pružena bolesnome, svaki trenutak u kojem ste bdjeli uz Bena, svaka žrtva koju ste podnijeli – sve je to bilo učinjeno samome Kristu. Benjamin je bio dio tog otajstva ljubavi. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu nakon moždanog udara. Nije je morao razbiti, pomoć je već bila tu, ali ta ponuda – dječak koji je bio spreman dati sve što ima za drugoga – to je slika Kristova srca. To je bio Ben. Njegova velikodušnost nije bila slučajnost; bio je to odraz onoga Kralja čije blago nije u zlatu ovoga svijeta, nego u sebedarju.
Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru, vožnje i one tihe trenutke bratske blizine, znam koliko ti brat nedostaje. Znam kako je gledati prazno mjesto za stolom ili se sjetiti onih trenutaka kada ste se smijali zajedno. Nemoj se bojati nositi tu uspomenu u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom osmijehu, u tvom hodu, u tvojoj snazi da nastaviš živjeti. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, znaj da te brat bodri s visina, da želi da tvoj život bude ispunjen radosti, hrabrosti i nade. Nastavi sanjati, nastavi živjeti, jer ljubav između braće ne umire s grobom; ona se seli u vječnost.
Braćo i sestre, Isus Krist je Kralj, ali njegov je plašt satkan od milosrđa. On vas danas poziva da ne nosite teret sami. Ako ste umorni, ako vas boli praznina, prignite se k Njemu. Ponesite iz ove molitve samo jednu malu, jednostavnu odluku: oprostite sami sebi ono što niste mogli kontrolirati, otpustite krivnju koja vam ne pripada, i dopustite da vas dotakne Božji mir. A kada izađete kroza vrata ove crkve, učinite u tišini neko malo djelo dobrote u Benovo ime – darujte osmijeh nekome tko je usamljen, pomozite onome tko pati, budite živa ruka Pastira koji traži svoje ovce. Benjaminova pjesma nije završila; ona se nastavlja tamo gore, u nebeskom zboru, a ovdje dolje, u vašim životima, njegova ljubav i dalje svijetli. Neka vas Gospodin blagoslovi, neka vas čuva i neka vam daruje onaj mir koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka te blagoslovi svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Ostanimo u miru i nadi Kristovoj.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.