U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista budu sa svima vama.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Dok sam jutros razmišljao o današnjem blagdanu Prikazanja Blažene Djevice Marije, pred očima mi se pojavila jedna sasvim jednostavna, a tako duboka slika. Vidim mladu djevojku, Mariju, kako se penje uz stube hrama. Njezin korak je lagan, njezino srce je usmjereno prema onome što je iznad nje, prema samom Bogu. Ona ne zna što je čeka, ona ne poznaje sve tajne budućnosti, ali zna jedno: ona pripada Onome koji ju je stvorio. U toj njezinoj spremnosti da se u potpunosti daruje, prepoznajem odjek života našega dragog Benjamina. Sjećate li se one njegove fascinacije zrakoplovima? On nije samo gledao u nebo; on je u svojoj mašti, u onom svom briljantnom, logičnom umu, već crtao putanje. On je razumio da je nebo prostor koji je stvoren za nas, prostor nade. Kada bi govorio o onom svom zamišljenom 'Con Chim Airlinesu', njegovo bi lice postalo mapa čiste, nepatvorene radosti. Bio je to dječak koji je znao da život nije samo ono što vidimo pred sobom, nego ono prema čemu težimo.
U današnjem prvom čitanju iz Knjige Otkrivenja, sveti Ivan nam govori o dva svjedoka, o dvije masline i dva svijećnjaka koji stoje pred Gospodarom zemlje. Oni svjedoče, oni trpe, oni bivaju poraženi, ali onda – i ovo je trenutak koji mijenja sve – u njih ulazi dah života od Boga. Oni ustaju. Oni se uspinju na nebo. To je slika koja nam je potrebna kada se suočimo s onim što nam se čini kao kraj. Kada gledamo na život našeg Benjamina, na tih petnaest godina ispunjenih znatiželjom, ljubavlju i onom predivnom, nježnom dušom, lako je upasti u zamku da vidimo samo kraj, samo onaj trenutak kada je život utihnuo. Ali Bog nam danas govori nešto sasvim drugo. On nam govori o usponu. On nam govori o životu koji ne prestaje, nego se mijenja. Kao što se Marija prikazala u hramu, tako je i Benjamin bio prikazan, darovan, i sada je u potpunosti uronjen u onaj vječni život o kojem nam govori Evanđelje.
Draga mama Thao, dragi tata Alane, znam da je pet mjeseci od onog lipanjskog dana prekratko vrijeme da bi se utišala praznina. Znam da u onim trenucima kada se kod kuće sve smiri, kada se sjetite njegovog osmijeha ili onog trenutka kada je, neopterećen ikakvim računanjem, poželio dati cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu, srce zaboli. Nije je razbio, nije je morao nasilno otvoriti jer pomoć je već bila tu, ali ta ponuda – dječak koji želi predati sve što ima za drugoga – to je slika talenta koji je donio stostruki rod. To je bio Ben. On nije bio usmjeren na sebe. On je bio usmjeren na ljubav. Ta ponuda nije bila samo dječja gesta; to je bila duša koja je već tada, u svojoj petnaestoj godini, razumjela što znači biti Kristov učenik. Želim vam reći nešto vrlo važno, nešto što nosim u srcu za vas. Ponekad, u tuzi, roditelji znaju nositi teret koji im ne pripada. Znaju se pojaviti misli: 'Što da sam učinio drugačije? Što da sam primijetio ranije?' Čujete li me sada? Niste krivi. Bolest nije kazna, niti je bila vaš propust. Niste mogli predvidjeti, niste mogli spriječiti. Niste zakazali kao roditelji. Benjamin je bio savršeno voljen, a ta ljubav ne prestaje s njegovim odlaskom. Ona se samo mijenja, ona postaje tiša, ali dublja. Otpustite taj kamen krivnje. Bog vas ne optužuje. On vas grli u vašoj boli. On plače s vama. Neke su stvari u ovom svijetu, u ovoj našoj krhkoj ljudskoj egzistenciji, izvan svake kontrole. Niste vi uzrokovali tu bol, i niste mogli zaustaviti taj tok. Dopustite sebi da budete voljeni od Boga, baš takvi kakvi jeste, sa svim svojim 'zašto' i svim svojim suzama.
U Evanđelju danas, Saduceji pokušavaju Isusa uhvatiti u zamku pitanjem o uskrsnuću. Oni ne razumiju. Oni misle u okvirima ovoga svijeta, u okvirima braka i vlasništva, u okvirima onoga što se može izmjeriti i vidjeti. Isus im odgovara onako kako samo On može – On ih vodi iznad. On im govori o 'budućem vijeku', o onima koji su dostojni uskrsnuća. On kaže da oni 'ne mogu više umrijeti, jer su kao anđeli'. I onda izgovara onu ključnu rečenicu, onu koja je temelj naše nade: 'Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer njemu svi žive.' Razumijete li? Benjamin nije 'mrtav' u Božjim očima. On živi. On je živ u Bogu. On je živ u onoj ljubavi kojom ste ga grlili, u onim snovima koje ste dijelili, u onom zrakoplovu koji u vašim mislima i dalje leti. Bog je Bog živih, i Benjamin je sada dio tog vječnog života. Njegova znatiželja, njegova inteligencija, ona njegova sposobnost da voli – sve je to sada pronašlo svoj dom u Bogu. On je onaj dječak koji je uvijek gledao naprijed, a sada gleda u lice Onoga koji je sama Ljubav.
Ryane, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, igru i snove, znam koliko ti tvoj brat nedostaje. Znam kako je teško koračati dalje. Ali sjeti se onoga što nosiš u sebi. Ti nisi sam. Ben je u tvom sjećanju, u tvom osmijehu, u tvojoj hrabrosti da nastaviš dalje. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako reže oblake, sjeti se da te brat bodri s onih nebeskih visina, da želi da tvoj život bude pun, radostan i hrabar. Nemoj se bojati sanjati, nemoj se bojati živjeti, jer ljubav koju ste dijelili ne umire; ona je postala dio tebe. Ti si čuvar te uspomene, i tvoj život je najljepši dar koji možeš ponijeti. Ne moraš biti sam u toj boli. Tvoj brat je dio tvoje snage.
Sjećam se kako su neki od vas pisali o tome kako je Ben bio onaj koji je uvijek tražio način da bude sretan, čak i kad je probao onu ljutu hranu u Bangkoku – suze su mu tekle, a on se smijao. To je bila njegova snaga. To je bio njegov duh. On nije dopustio da ga okolnosti slome. On je tražio radost. I danas, u toj tišini, u tom sjećanju, Bog vas poziva da pronađete djelić te radosti. Ne znači to da tuga nestaje. To znači da je radost jača. To znači da je ljubav, ona koju ste dijelili s Benjaminom, jača od svake smrti.
Draga obitelji, danas, na blagdan Prikazanja, prikazujemo i vas. Prikazujemo vašu bol, vašu prazninu, vaše suze, ali i vašu vjeru. Prikazujemo život vašeg Benjamina kao dar koji je obogatio ovaj svijet. On je sada na sigurnom, u onom nebeskom 'Con Chim Airlinesu', leti u visinama gdje više nema boli, gdje nema više testova, gdje nema više bolesti. On je kod kuće. I vi ste kod kuće u srcu Božjem. Ne bojte se. Niste sami. Bog je s vama, a Benjamin vas čeka, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, na obalama vječnosti. Ponesite danas sa sobom ovu misao: Bog je Bog živih. A vaš Benjamin živi u Njemu. Živi u svakom vašem činu ljubavi, u svakoj vašoj molitvi, u svakoj vašoj nadi. Neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni danas. Neka vas Njegova ljubav, koja je jača od smrti, čuva u svakom koraku koji činite. I zapamtite: niste krivi, niste zakazali, vi ste ljubili savršeno. I ta ljubav ostaje zauvijek. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Po Spasiteljevoj zapovijedi i božanskim naukom poučeni, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka vas blagoslovi svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Idite u miru, noseći nadu onih koji vjeruju u život vječni.
✝ May almighty God bless you: the Father, and the Son, and the Holy Spirit. Amen.