U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista budu sa svima vama.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Zamislite, na trenutak, jedan sasvim običan, tihi prizor iz doma obitelji Vo. Vidite li ga? Benjamin stoji pred vama, u onom svom prepoznatljivom, opuštenom stavu, možda s onim blagim osmijehom koji kao da je uvijek skrivao neku tajnu radost. Sjetite se našeg Bena, kako s onom svojom dječjom ozbiljnošću i sjajem u očima promatra svijet oko sebe. Nije to bio pogled običnog dječaka. Bio je to pogled inženjera, pogled nekoga tko u svakom zrakoplovu koji uzlijeće, u svakom oblaku koji plovi nebom, vidi Božji nacrt. Sjetite se kako bi se nasmiješio kada bi govorio o 'Con Chim Airlines'. U tom hihotu, u toj dječjoj vjeri da se nebo može dosegnuti, postojala je jedna duboka, nepatvorena istina: Ben je znao, možda bolje od mnogih odraslih, da smo mi stvoreni za visine.
Danas, u Knjizi Otkrivenja, čujemo Ivana kako govori o 'dva svjedoka', o dvije masline i dva svijećnjaka koji stoje pred Gospodarom zemlje. Oni svjedoče, oni trpe, oni su naizgled poraženi, ali onda – Božji dah ulazi u njih. 'Duh života od Boga uđe u njih', čujemo. Zamislite tu sliku. To nije samo priča o prošlosti; to je stvarnost uskrsnuća koja je već zahvatila našeg Benjamina. On nije nestao u tami. On je ušao u puninu Božjeg daha. On je sada taj 'svjedok' koji stoji pred Gospodarom zemlje, ne više u krhkosti tijela, već u proslavljenoj slobodi djece Božje.
Alane i Thao, prošlo je pet mjeseci od trinaestog lipnja. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje teška, kao da zidovi još uvijek čuvaju odjeke Benovih koraka. Znam da postoje jutra kada se probudite i osjećate kao da je svijet stao, dok se život oko vas nastavlja kretati. Možda vas u tišini noći pohodi ona teška, nevidljiva sumnja: 'Jesam li mogla učiniti više? Je li se nešto moglo predvidjeti?' Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja vas mora osloboditi, istinu koju je Isus izgovorio kada su ga pitali tko je zgriješio da se čovjek rodi slijep: 'Niti on, niti njegovi roditelji.' Bolest nikada nije kazna. Nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila pod vašom kontrolom. Vi niste propustili ništa. Vi ste bili uz njega, držali ste ga za ruku na svakom putovanju, bili ste njegov dom i njegova sigurnost. Molim vas, spustite taj kamen krivnje. Bog vas ne optužuje. On vas grli. Neki su križevi jednostavno tu, izvan ljudskog dosega, izvan svake kontrole. Niste vi krivi za oluju; vi ste bili oni koji su ga držali za ruku dok je oluja trajala. Vi ste ga voljeli onako kako Bog voli nas – bezuvjetno, do kraja.
Isus nam u Evanđelju danas govori o uskrsnuću. Saduceji, koji su poricali vječni život, dolaze s logičkom zagonetkom o sedmero braće. Isus ih ne prekida, on ne ismijava njihovu zbunjenost. On ih vodi dublje. 'Bog nije Bog mrtvih, nego živih', kaže on, 'ta svi su njemu živi.' Razmislite o tome. Svi su njemu živi. Ben nije 'bio'. Ben 'jest'. On je živ u Božjem sjećanju, a Božje sjećanje nije kao naše – ono je stvaralačka moć. Ono što Bog pamti, to živi vječno. Ben je sada u onom 'nebu' koje nije neka daleka točka, već prisutnost koja vas okružuje. On je onaj dječak koji je završio svoj zemaljski let, ali čiji je zrakoplov sigurno sletio u Božje naručje.
Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj suborac. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da vi dijelite istu krv, istu ljubav, istu vječnost. Kada pogledaš u nebo i vidiš avion, ne gledaj u prazninu. Gledaj u znak. Ben je tu. On te bodri. On želi da ti budeš hrabar, da rasteš, da budeš onaj koji će nastaviti sanjati velike snove. Ti si njegov brat, i ta povezanost je neraskidiva. Neka tvoj život bude nastavak njegove dobrote. Sjeti se onog osjećaja kada ste zajedno istraživali svijet, kada ste dijelili tajne. Ta povezanost ne prestaje smrću; ona se samo mijenja u vječnu prisutnost. Ti nosiš dio njegove duše u sebi. Budi hrabar za njega.
Sjetite se onog trenutka kada je Ben, petnaestogodišnjak pun empatije, poželio ponuditi cijelu svoju kasicu za strica Williama. Nije to bilo zato što je bio naivan, već zato što je njegovo srce bilo usklađeno s Kristovim. On je razumio da je naša uloga ovdje, na zemlji, biti suradnici ljubavi. Ta ponuda – to nije bio samo novac, to je bio dar samoga sebe, dječak koji je spreman dati sve što ima za onoga koga voli. Taj duh, ta spremnost da se dade sve, to je ono što danas živi u onom bunaru u Cà Mau, u onoj čistoj vodi koja teče za druge u njegovo ime. Benova ljubav nije prestala. Ona se pretvorila u rijeku života. On je sada taj koji dijeli bogatstvo neba.
Kada danas izađete odavde, ponesite sa sobom jednu malu odluku. Kada vas sutra ujutro tuga pokuša zaustaviti, kada se osjetite sami, zastanite. Udahnite. Sjetite se Benovog osmijeha. Sjetite se onog dječaka koji se nije bojao pokušati, koji se nije bojao dati. Recite: 'Gospodine, moj Ben je u tvojim rukama, a ja sam u tvojoj milosti.' I krenite dalje. Ne osvrćite se na ono što je bilo teško, nego gledajte prema onome što je vječno. Neka vas Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna vašu bol, ali ona zna i uskrsnuće. Ona vas vodi k Njemu, koji je uskrsnuće i život. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Poučeni spasiteljevim zapovijedima i božanskim naukom, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka vas blagoslovi svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Idite u miru.
✝ Blagoslovio vas svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.