Spomendan svetog Lava Velikog, pape i crkvenog naučitelja

Sveti Lav Veliki, čiji spomen danas slavimo, živio je u vremenu velikih previranja. Bio je čovjek koji je znao da Crkva ne počiva na ljudskoj snazi, već na stijeni Kristovoj. U svojim spisima često je govorio o 'dostojanstvu kršćanina', podsjećajući vjernike da, bez obzira na životne okolnosti, njihova prava domovina nije ovdje, već u vječnosti. Danas, dok promatramo taj život, naše misli prirodno lete prema našem Benjaminu. Sjećam se jedne fotografije na kojoj Ben, kao dječak, s ponosom drži svoj certifikat o završetku škole, noseći onu plavu kapu. U njegovim očima nije bilo samo dječje radosti, već neka tiha, ozbiljna spremnost. Kao da je intuitivno znao da je svaki korak, svaki završetak i svaki početak dio nečeg mnogo većeg.

Sveti Pavao u poslanici Titu danas nam govori o 'blagoslovljenoj nadi'. On nas potiče da živimo razborito, pravedno i pobožno, iščekujući pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. Razboritost. To je riječ koja me uvijek podsjeti na Bena. On je bio dječak koji je volio red, koji je volio logiku matematike, koji je s takvom pažnjom pratio rad zrakoplovnih kompanija i sanjao o svojem 'Con Chim Airlinesu'. Njegova ljubav nije bila kaotična; ona je bila precizna, usmjerena, kao zrakoplov koji se sigurno spušta na pistu nakon dugog leta. On je znao da se za let treba pripremiti. Danas, kada gledamo u nebo, znamo da je njegov let bio siguran. On je stigao kući.

No, moramo govoriti istinu o vašem bolu. Prošlo je četiri mjeseca, Alane i Thao, od onog trinaestog lipnja. Znam da u vašem domu tišina ponekad vrišti. Znam da postoje dani kada se probudite i prva misao nije molitva, nego težina koja pritišće grudi. Možda se pitate: 'Zašto je ovaj put bio tako strm? Što sam propustio? Jesam li mogao nešto učiniti da taj put bude lakši?' Često roditelji nose taj nevidljivi kamen krivnje, misleći da su mogli predvidjeti nepredvidivo. Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja vas mora osloboditi: Bolest, taj teški križ koji je vaš dječak nosio, nikada nije bila kazna. Ona nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila u vašoj kontroli. Bog ne šalje bolest. Bog ne optužuje roditelje koji su dali sve od sebe, koji su bili uz njega u svakom koraku, u svakoj bolnici, u svakom gradu od Rima do Lourdesa. Niste propustili ništa. Vi ste bili Benova sigurna luka. Molim vas, spustite taj kamen. On nije vaš. Bog vas gleda s ljubavlju, a ne s optužbom.

Isus u današnjem Evanđelju po Luki govori o sluzi koji se vraća iz polja. 'Kada učinite sve što vam je naređeno, recite: Sluge smo beskorisne; učinili smo što smo bili dužni učiniti.' Na prvi pogled, ovo zvuči strogo, gotovo hladno. Ali Isus nas ovdje uči tajni poniznosti. On nas uči da naša vrijednost ne dolazi iz naših postignuća, nego iz naše vjernosti. Ben je živio tu vjernost. On nije tražio priznanje za svoju dobrotu. Sjetite se one njegove jednostavne, ali tako duboke geste kada je, promatrajući patnju svoga strica Williama, poželio ponuditi cijelu svoju kasicu. Nije to učinio da bi se hvalio; učinio je to jer je njegovo srce bilo usklađeno s Kristovim srcem koje daje sve. Nije bilo važno što kasica nije razbijena; bila je važna spremnost srca. To je 'blagoslovljena nada' o kojoj Pavao govori. To je život koji je već sada, u svojoj srži, bio spreman za vječnost.

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje. Ben te gleda. On te bodri. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, neka to bude tvoj tihi znak od njega: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi biti hrabar, nastavi rasti, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna. Ti nosiš dio njegovog osmijeha u sebi. To je tvoj dar svijetu, baš kao što je on bio dar svima nama. Bog vas nije zaboravio. On vas drži u svakom trenutku vaše tuge.

Sjetite se sna koji je tata imao, onog sna o kupovini sladoleda gdje je Ben platio. To nije bio samo san. To je bila poruka ljubavi. Ben vam želi reći da je dobro, da je on onaj koji vas sada hrani svojom ljubavlju, da je on onaj koji vas čeka na kraju vašeg puta. On je onaj dječak koji je uvijek bio spreman dati, a sada vam daje mir. On vam daje svoju prisutnost u svakom trenutku kada osjetite da ne možete dalje. On je sada u 'Banquet of Heaven', u onoj vječnoj radosti o kojoj je Isus govorio. Tamo nema više testova, nema više bolnica, nema više straha. Tamo je samo svjetlost koju je sveti Lav Veliki tako gorljivo propovijedao.

Kada danas izađete iz ovoga prostora, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Ne pokušavajte nositi ovaj teret sami. Pustite da vas Gospodin nosi. Pustite da vas naša nebeska Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna što znači izgubiti dijete. Ona zna bol, ali ona zna i uskrsnuće. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.