Ponedjeljak dvadeset osmog tjedna kroz godinu

Ponekad nam se čini da život ovisi o našim planovima, o našim proračunima, o onome što možemo izgraditi vlastitim rukama. Sjećam se kako mi je pričano o Benjaminu, o dječaku čiji je um bio poput preciznog instrumenta, sposoban shvatiti svijet algoritama i oblaka, dječaku koji je s toliko ljubavi i gigotanja sanjao o svome 'Con Chim Airlines'. Taj njegov svijet bio je pun nade, pun onoga što je 'sutra' trebalo donijeti. Ali danas, dok stojimo ovdje, tri mjeseca nakon što je Ben završio svoj zemaljski put 13. lipnja, Riječ Božja nas poziva da ne gledamo u naše ljudske planove, već u Božje obećanje. Sveti Pavao u poslanici Galaćanima govori o dvije žene, o Hagar i o Sari, o ropstvu i o slobodi. On nam kaže: 'Za slobodu nas Krist oslobodi!'. To nije sloboda od briga ili od boli; to je sloboda od straha da smo sami, sloboda od tereta da moramo sve sami riješiti. Ben je bio dječak koji je razumio ovu slobodu srca. Sjetite se one njegove jednostavne, gotovo dječje velikodušnosti, onog trenutka kada je htio darovati svoju kasicu-prasicu stricu Williamu. On nije razbio tu kasicu, nije je ispraznio u nekoj drami; on je samo ponudio. U toj ponudi bila je sva njegova veličina. Ta njegova nježnost, ta njegova sposobnost da stavi druge ispred sebe, bila je znak da je njegovo srce već pripadalo onoj 'Jeruzalemu odozgo', onoj slobodi koju samo Bog daje.

Alane, Thao, Ryane, znam da je u vašem domu danas tiše nego što bi trebalo biti. Znam da postoje dani kada se tuga prikrade kao sjena, kada se zapitate je li moglo biti drugačije. Možda se u tišini noći pitate: 'Jesam li učinio dovoljno? Je li postojalo nešto što sam propustio?' Danas vam želim reći, s potpunom sigurnošću vjere: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest, taj nevidljivi val, nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta. Nema te roditeljske ljubavi, nema te budnosti, nema te ljudske snage koja bi mogla zaustaviti ono što je bilo izvan svake kontrole. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova luka, njegovo utočište, njegovo sve. Ta ljubav je bila savršena, a savršena ljubav ne poznaje propuste. Pustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nije došao od Boga. Bog ne šalje bolest kao kaznu; Bog je onaj koji plače s vama. On je onaj koji je primio Bena u svoje naručje i rekao mu: 'Dobro došao kući.'

U današnjem Evanđelju Isus govori o naraštaju koji traži znak. 'Naraštaj ovaj naraštaj je opak: traži znak, ali mu se znak neće dati osim znaka Jonina.' Isus nas poziva da prestanemo tražiti dokaze u vanjskim stvarima, u čudima ili u onome što možemo izmjeriti. On nas poziva da pogledamo u 'znak Jonin' – u znak povjerenja, u znak predanja. Jona je bio u utrobi ribe tri dana i tri noći, a onda je izašao u novi život. To je slika Kristova uskrsnuća, to je slika našega Bena. On nije izgubljen u tami; on je prošao kroz nju i sada je u svjetlu. On je sada u onom prostranstvu o kojem je sanjao, u nebeskom 'Con Chim Airlinesu', gdje su letovi beskrajni i gdje nema više boli, gdje je sve jasno, gdje je sve kodirano ljubavlju.

Ryane, brate, ti nosiš njegovu radost. Ti si njegov brat. Nastavi istraživati, nastavi sanjati, nastavi biti onaj dječak koji zna da je svijet povezan nitima ljubavi. Ben te gleda s ponosom. On je tvoj brat, zauvijek. I kad god se osjećaš usamljeno, sjeti se da je ta ljubav koju ste dijelili jača od smrti. Ona je poput onih zrakoplova koje je Ben toliko volio – ona se uzdiže iznad oblaka, iznad svake oluje, ravno do Oca. Vi niste prestali biti Benovi roditelji, a ti, Ryane, nisi prestao biti njegov brat. Ta veza je vječna. Ona se ne prekida smrću; ona se seli u vječnost, gdje nas Ben čeka, gdje nas promatra, gdje nas zagovara.

Možda se pitate kako nastaviti. Kako živjeti kada je dio tebe otišao? Odgovor je: živite za njega. Živite kroz tu ljubav koju vam je ostavio. Svaki put kada se nasmiješite, svaki put kada pokažete dobrotu prema drugima, Ben živi. On nije izgubljen. On je u rukama Onoga koji je jači od svake smrti. Bog je onaj koji vas drži kada se osjećate kao da ćete pasti. Kada danas izađete odavde, ponesite sa sobom jedno malo, konkretno obećanje. Možda je to trenutak tišine u kojem ćete samo izgovoriti: 'Gospodine, vjerujem u tvoju ljubav.' Možda je to trenutak u kojem ćete, kad vidite zrakoplov na nebu, zastati i zahvaliti Bogu za dar Benovog života. Pustite da vas ta misao vodi. Vi niste sami. Vi ste voljeni. Bog vas drži, baš kao što je držao Bena. Neka vas Gospodin blagoslovi, neka vas obasja licem svojim i dade vam mir. Neka vas Marija, Majka koja je stajala pod križem i zna svu težinu gubitka, privije uz svoje srce i utješi vas svojom majčinskom blizinom. Neka vas Njezin zagovor prati, neka vas Njezin plašt štiti, i neka vas vodi do onog dana kada ćemo se svi susresti u vječnom zagrljaju, gdje više nema rastanaka, gdje je sve nadoknađeno, gdje je sve izliječeno. Amen.