Spomen sv. Jozafata, biskupa i mučenika

Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, ljudsku scenu: starac, zatvorenik u lancima, koji piše pismo. Pavao ne piše teološki traktat, ne piše pravila za mnoštvo, nego piše prijatelju o jednom mladiću. On kaže: 'Šaljem ti ga natrag – njega, srce moje.' Pavao se usuđuje nazvati drugog čovjeka svojim srcem. To je intimnost koju samo Evanđelje može stvoriti. On ne traži od Filemona da učini nešto iz prisile, već iz ljubavi, jer 'da dobro koje činiš ne bude prisilno, nego dragovoljno'.

Sjetite se sada onog dječaka koji je s takvom ozbiljnošću i radošću pratio zrakoplove na aerodromima diljem svijeta. Ben nije samo gledao u nebo; on je u tom letu vidio prostor za maštu, za 'Con Chim Airlines', za svijet koji se povezuje. On je bio dječak koji je u sebi nosio nevjerojatnu mješavinu logike i nježnosti. Sjetite se onog trenutka kada je, pun brige za strica Williama, poželio ponuditi cijelu svoju kasicu. Nije to učinio da bi se hvalio, niti je to bio čin nekog heroja iz knjiga, nego čin dječaka čije je srce bilo otvoreno za bol drugoga. On nije razbio tu kasicu, nije je ispraznio, ali ju je ponudio. Ta ponuda, ta spremnost da se dade sve, to je ono što je u njemu bilo Kristovo. To je ono što ostaje kada tijelo utihne.

Četiri su mjeseca prošla, Alane i Thao, od onog trinaestog lipnja. Znam da u vašem domu tišina ponekad ima težinu koja se ne da izmjeriti. Znam da postoje dani kada se probudite i prva stvar koju osjetite nije svjetlost jutra, nego golemi, hladni prostor za stolom. Znam da se pitate gdje je nestao taj dječak čiji su osmijeh, briga za obitelj i beskrajna radoznalost ispunjavali svaki kutak. Možda se u tišini noći, kada um utihne, uvuče ona teška misao: 'Jesam li učinio dovoljno? Je li se moglo još nešto poduzeti?'

Želim vam danas, pred ovim oltarom i u Božjoj prisutnosti, reći istinu koja vas mora osloboditi. Bolest koja je odvela vašeg Benjamina nikada nije bila kazna. Nije bila rezultat propusta, niti je bila pod vašom kontrolom. Bog ne šalje bolest. Bog ne optužuje roditelje koji su bdjeli uz krevet, koji su prošli svijet od Rima do Lourdesa, koji su dali svu svoju snagu i ljubav. Niste propustili ništa. Bili ste njegova sigurna luka, njegov dom, njegovi ljudi. Molim vas, spustite taj nevidljivi kamen krivnje s leđa. On nije vaš. Bog vas ne gleda s prijekorom; On vas gleda s onom istom nježnošću s kojom je Pavao gledao Onesima – kao ljubljenog brata, kao srce svoje.

Isus u današnjem Evanđelju odgovara na pitanje o dolasku Kraljevstva Božjega. Farizeji traže znakove, traže 'ovdje' ili 'ondje'. A Isus im kaže: 'Kraljevstvo je Božje među vama.' Ne na nebu, ne u dalekoj budućnosti, nego tu, u srcima onih koji ljube. Kraljevstvo je bilo prisutno u onom trenutku kada je Ben, s onim svojim prepoznatljivim hihotom, pričao o zrakoplovima. Kraljevstvo je bilo prisutno kada ste ga držali za ruku na putovanjima. Kraljevstvo je prisutno sada, u vašoj ljubavi prema njemu, koja ne prestaje, koja se ne smanjuje, koja je jača od groba.

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj suborac u igri, tvoj stariji brat s kojim si dijelio vožnje i snove. Znam da su dani drukčiji. Ali sjeti se onoga što vas je povezivalo. Ben te volio. On te i sada gleda s onim istim toplim osmijehom. Kada vidiš avion kako para oblake visoko na nebu, neka to bude tvoj tihi podsjetnik: tu je, dobro je, i njegova ljubav prema tebi ne blijedi. Nastavi rasti, budi hrabar, nosi tu radost koju ste zajedno dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna.

Isus upozorava učenike da ne trče za onima koji viču 'evo ga ovdje' ili 'ondje'. On nas uči da ne tražimo odgovore u vanjskim stvarima, nego da ostanemo ukorijenjeni u Njemu. Često se pitamo zašto je život tako kratak, zašto su neki letovi prekinuti prije nego što su dosegli svoj puni domet. Ali Bog ne mjeri život satom. On ga mjeri ljubavlju. Ben je u svojih petnaest godina živio intenzitetom koji mnogi ne dosegnu u osamdeset. On je bio dječak koji je vidio svijet, dječak koji je volio svoju obitelj, dječak koji je imao hrabrosti pokušati, čak i kad je znao da će biti teško. Sjetite se onog sna koji je tata imao, onog sna o kupovini sladoleda gdje je Ben platio. To nije bio samo san. To je bila poruka ljubavi. Ben vam želi reći da je dobro, da je on onaj koji vas sada hrani svojom ljubavlju, da je on onaj koji vas čeka na kraju vašeg puta.

Kada se osjećate kao da ne možete dalje, sjetite se Pavla. On je bio zatvorenik, bio je star, bio je u lancima, ali je ipak nalazio snagu da tješi druge. 'Refresh my heart in Christ', piše on. 'Osvježi srce moje u Kristu.' To je ono što danas tražimo za vas. Da Gospodin osvježi vaša srca. Da vam vrati mir koji svijet ne može dati. Da vam pokaže da je Ben – taj vaš dragi Benjamin – sada dio tog vječnog Kraljevstva gdje nema više patnje, gdje nema više bolnica, gdje nema više 'testova' koje treba proći, jer je on već prošao onaj najvažniji: test ljubavi.

Sjetite se, kada izađete iz ovoga prostora, da niste sami. Ben je s vama u svakom sjećanju, u svakom osmijehu, u svakoj suzi. Njegova ljubav, baš kao i ona voda iz bunara iskopanog u njegovo ime, nastavlja teći i donositi život drugima. Vaš sin nije izgubljen. On je samo prešao u onu vječnu domovinu gdje ćemo se svi jednom ponovno susresti. Do tada, hodajte u nadi. Ne dopustite da vas tuga odvoji od Božje nježnosti. Vi ste voljeni, vi ste držani, vi ste dio Božje obitelji. Neka vas Blažena Djevica Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom i vodi vas kroz ove dane. Amen.