Utorak trideset i prvog tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak dječaka koji sjedi u tišini svoje sobe, zagledan u ekran, ne zbog igara, već zbog one čudesne, gotovo neuhvatljive ljepote logike. Naš Benjamin Vo nije bio samo dječak; on je bio istraživač. Sjećate li se onog sjaja u njegovim očima kada bi govorio o svojim projektima, o onim linijama koda koje je slagao s preciznošću odraslog čovjeka, a opet s onom nevinošću koja pripada samo djetinjstvu? Bio je poput putnika koji se priprema za daleki let, uvijek spreman za sljedeću destinaciju, uvijek spreman za sljedeći izazov. Danas, dok slušamo riječi svetog Pavla o Kristu koji se 'isprazni' i 'ponizi', ne možemo a da ne vidimo odjek te iste poniznosti u životu našeg Bena. Taj dječak, s tako briljantnim umom, nikada nije tražio da bude uzvišen. Njegova veličina bila je skrivena u njegovoj blagosti, u onom tihom, ali snažnom srcu koje je bilo spremno ponuditi sve što ima za drugoga, poput one njegove dječje ponude da pomogne stricu Williamu. To nije bila gesta izračunata na pljesak; to je bila gesta ljubavi koja ne poznaje granice.

Ali moramo stati ovdje. Moramo biti pošteni pred onim što osjećamo. Četiri mjeseca su prošla od tog trinaestog lipnja. Znam da postoje dani kada se tišina u kući čini poput nepremostivog zida. Znam da postoje jutra kada vas, Alane i Thao, tuga dočeka na pragu prije nego što uopće otvorite oči. Možda se pitate gdje je Bog u toj tišini. Možda se pitate zašto je stol u Gospodnjoj gozbi ostao nepotpun. U današnjem Evanđelju čujemo priču o velikoj večeri na koju su mnogi bili pozvani, ali su se ispričali. Gospodar tada šalje sluge na ulice i putove, u živice, da dovedu siromahe, slijepe i hrome. On želi da njegova kuća bude puna. I baš tu, u toj slici, leži naša nada. Bog ne želi da itko ostane izvan Njegova stola. Ni naš Ben, ni itko od nas.

Želim vam danas, s dubokim poštovanjem prema vašoj boli, reći nešto što vam možda teško pada na srce, ali je istina koja oslobađa. Često se roditelji u svojoj patnji okrenu prema sebi s pitanjima koja nisu od Boga: 'Što sam propustio? Što sam mogao učiniti drugačije?' Želim vam reći, pred licem Gospodnjim: niste propustili ništa. Vi ste bili Benova sigurna luka. Vi ste ga ljubili onako kako Krist ljubi – potpuno, predano, bez zadrške. Bolest, taj teški križ koji je vaš dječak nosio, nikada nije bila kazna. Ona nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila u vašoj kontroli. Bog ne šalje bolest. Bog ne optužuje roditelje koji su dali sve od sebe. Molim vas, spustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nikada nije bio vaš. Ben je bio dar, a vi ste ga prihvatili i čuvali s ljubavlju koja je odraz Božje ljubavi.

Sjetite se Bena ne kroz prizmu boli, već kroz prizmu onoga što je on bio. Sjetite se onog njegovog smijeha kada bi pričao o 'Con Chim Airlinesu'. Zamislite ga sada, ne kao dječaka koji je patio, već kao dječaka koji je napokon poletio. On je sada u 'Banquet of Heaven', u toj nebeskoj gozbi o kojoj govori Isus. Tamo nema više 'testova', nema više boli, nema više straha. On je tamo, u punini života, u onoj radosti koju je tako često dijelio s vama, bilo da ste bili u Rimu, Pekingu ili u običnoj vožnji automobilom. On vas gleda. On je dio te nebeske zajednice koja vas čeka.

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje. Ben te gleda. On te bodri. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, neka to bude tvoj tihi znak od njega: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi biti hrabar, nastavi rasti, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna. Ti nosiš dio njegovog osmijeha u sebi. To je tvoj dar svijetu, baš kao što je on bio dar svima nama.

Kada danas izađete iz ovoga prostora, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Ne pokušavajte nositi ovaj teret sami. Pustite da vas Gospodin nosi. Pustite da vas naša nebeska Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna što znači izgubiti dijete. Ona zna bol, ali ona zna i uskrsnuće. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.