Spomen svih vjernih mrtvih

Zamislite na trenutak dječaka koji stoji na pisti, promatrajući kako se golema metalna ptica, jedan Boeing 737, priprema za uzlijetanje. Nije to samo stroj za njega. U njegovim očima, taj zrakoplov nije tek zbir dijelova i kerozina; to je utjelovljenje slobode, znanosti i one čiste, dječje znatiželje koja ga je tjerala da uči o oblacima, o visinama, o mjestima koja tek treba posjetiti. Naš Benjamin Vo, naš Ben, bio je dječak koji je u svom mladom umu gradio cijele svjetove. On je bio onaj koji je s takvom lakoćom razumijevao matematiku i logiku, onaj koji je sanjao o svome 'Con Chim Airlinesu' i smijao se od srca dok bi o tome pričao. Danas, na ovaj dan kada se sjećamo svih onih koji su nas pretekli u vječnost, taj isti Ben, taj dječak koji je volio gledati u nebo, sada gleda izravno u Lice koje je stvorilo svaku zvijezdu i svaki zrakoplovni motor.

Knjiga Mudrosti nam danas nudi sliku koja nas duboko dira: 'Duše su pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva.' Često mislimo da je smrt kraj, da je to trenutak kada se svjetlo gasi. Ali Božja Riječ nam govori suprotno. Ona nam kaže da su oni koje smo voljeli, a koji su sada otišli, kao 'zlato u talionici' koje je Bog iskušao i našao ga dostojnim sebe. Ben je bio takvo zlato. Njegova blagost, njegova empatija prema drugima, ona tiha spremnost da, makar samo u mislima, ponudi sve što ima – čak i svoju dragocjenu kasicu – kako bi pomogao stricu u nevolji, sve su to bile iskre njegove duše koje sada sjaje u punom sjaju Božje prisutnosti. On nije nestao. On nije prestao biti Ben. On je sada, kako kaže Pismo, 'u miru'.

Ali, braćo i sestre, moramo biti pošteni pred ovom tišinom koja nas okružuje. Četiri mjeseca su prošla od onog trinaestog lipnja. Znam da postoje dani kada ta tišina u kući postaje gotovo fizički teret. Znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na njegov osmijeh, na način na koji je s takvim poštovanjem slušao tatine priče – kao da su najvažnije na svijetu – pogodi poput iznenadnog vala tuge. Možda se u tim tihim satima, kada gledate njegove stvari ili razmišljate o svemu što je još mogao učiniti, u vaše misli ušulja onaj tihi, bolni šapat: 'Zašto? Jesam li mogao nešto učiniti? Jesam li nešto propustio?'

Želim vam danas reći istinu koja vas mora osloboditi, istinu koju nam Isus pokazuje u današnjem Evanđelju. Isus kaže: 'Sve što mi Otac daje doći će k meni, i onoga koji dolazi k meni neću izbaciti.' Vidite, bolest, patnja, taj teški križ koji je vaš dječak nosio – to nikada nije bila kazna. To nikada nije bilo rezultat nekog vašeg propusta. Bog ne šalje bolest. Bog ne mjeri našu ljubav prema tome koliko smo 'budni' ili koliko smo 'učinili'. Nema te roditeljske budnosti na ovom svijetu koja je mogla spriječiti ono što se dogodilo. To je bila tragedija koja je došla izvan svakog ljudskog dosega, izvan svake kontrole. Vi niste krivi. Čujte me dobro: vi niste krivi. Bog vas ne optužuje, i vi se morate prestati optuživati. Vi ste bili Benova sigurna luka. Vi ste ga ljubili onako kako Krist ljubi – potpuno, predano, bez zadrške. Spustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nikada nije bio vaš. Bog ne traži od vas da budete savršeni; on traži samo da budete njegovi, baš kao što je vaš Ben sada njegov.

Isus nastavlja: 'Ovo je volja onoga koji me posla: da ne izgubim ništa od onoga što mi je dao, nego da to uskrisim u posljednji dan.' To je naše obećanje. Ben nije izgubljen. On je u sigurnim rukama onoga koji je pobijedio smrt. On ne čeka u mraku; on čeka u svjetlu. Zamislite ga sada, ne u onoj boli kroz koju je morao proći, nego u onoj punini života o kojoj nam je svjedočio vaš san, gdje je izgledao snažno i zdravo. To je pravi Ben. To je Ben kakav jest u Božjoj vječnosti. On je onaj dječak koji se smije, koji istražuje nebeske prostore, koji možda još uvijek s istim žarom promatra 'zrakoplove' vječnosti.

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje. Ben te gleda. On te bodri. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, neka to bude tvoj tihi znak od njega: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi biti hrabar, nastavi rasti, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna. Ti nosiš dio njegovog osmijeha, dio njegove dobrote u sebi. To je tvoj dar svijetu, baš kao što je on bio dar svima nama.

Sveti Pavao nam u Rimljanima poručuje: 'Nada ne postiđuje, jer je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan.' Ta ljubav, ta veza između vas i Bena, nije nešto što je ostalo u prošlosti. Ona je živa. Ona je razlivena u vašim srcima. Svaki put kada učinite djelo milosrđa u njegovo ime, svaki put kada se sjetite njegove dobrote, vi zapravo dopuštate toj ljubavi da nastavi teći. Kao onaj bunar u Cà Mau, koji sada daje životnu vodu drugima, tako i Benov život nastavlja davati život. To je tajna vječnosti: ljubav nikada ne umire; ona samo mijenja oblik.

Kada danas izađete iz ovoga prostora u svoju svakodnevicu, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Ne pokušavajte nositi ovaj teret sami. Pustite da vas Gospodin nosi. Pustite da vas naša nebeska Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna što znači izgubiti dijete. Ona zna bol, ali ona zna i uskrsnuće.

Ben je sada kod kuće. On je u 'Banquet of Heaven', u tom nebeskom slavlju gdje nema više suza, gdje nema više testova, gdje nema više straha. On je tamo, u onom miru koji nadilazi svako razumijevanje, čekajući dan kada ćemo se svi ponovno sresti. Do tada, živite hrabro. Živite za njega, živite s njim u svom srcu, i neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.