Srijeda dvadeset i devete sedmice kroz godinu

Zamislite na trenutak dječaka koji sjedi za stolom, potpuno obuzet nekim svojim projektom, možda kodirajući novu igru ili proučavajući specifikacije zrakoplova. Sjećate se onog posebnog sjaja u Benjaminovim očima kada bi govorio o 'Con Chim Airlines'? Bio je to dječak čiji je um bio poput savršeno strukturiranog sustava – sve je imalo svoje mjesto, svoju logiku, svoju svrhu. Danas, četiri mjeseca nakon što je naš dragi Ben završio svoj zemaljski put, mi stojimo pred riječima svetoga Pavla koji nam govori o 'tajni' koja je bila skrivena od vječnosti, a sada je objavljena u Kristu. Pavao kaže: 'Da se po Crkvi obznani mnogolika mudrost Božja.'

Ta 'mnogolika mudrost' nije neka hladna teorija. To je Božji plan koji se proteže dalje od našeg pogleda, dalje od našeg razumijevanja vremena i prostora. Benjamin je bio dječak koji je volio red, koji je s nevjerojatnom lakoćom slagao složene mrežne sustave. U njegovom umu sve je imalo svoju putanju. Bog ne slaže naše živote nasumce, iako nam se u trenucima najveće boli čini da je sve razbijeno. Pavao nam danas otvara prozor u tu tajnu: mi smo, u Kristu, 'subaštinici i suudovi istoga tijela'. To znači da Ben nije otišao u prazninu. On je postao dio one nebeske stvarnosti koja nas povezuje s Bogom na način koji još ne možemo u potpunosti shvatiti, ali koji je čvrst poput stijene.

Moramo biti iskreni o onome što nosimo u srcu. Znam da je ova jesen teška. Znam da postoje dani kada se tišina u vašem domu, Alane i Thao, čini kao da ima težinu koja pritišće pluća. Sjetite se onog trenutka kada je Ben, s onom svojom urođenom, dječjom plemenitošću, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu za strica Williama. On nije morao razbiti tu kasicu, nije morao isprazniti svoje blago; sama ponuda bila je dovoljna. Ta njegova spremnost da dadne sve što ima za drugoga – to je bila njegova prava koda, njegov najvažniji algoritam ljubavi. On je bio dječak koji je razumio da se život ne mjeri onim što gomilamo, nego onim što smo spremni darovati. Ipak, znam da se u noćnim satima, kada se svijet utiša, u vaše misli zna ušuljati onaj tihi, bolni šapat: 'Jesam li mogao više? Jesam li nešto propustio?' Želim vam danas reći istinu koja vas mora osloboditi: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest koja je dotaknula vašega dječaka nije bila kazna, niti je došla iz bilo kakvog ljudskog propusta. Ne postoji roditeljska budnost na ovom svijetu koja je mogla zaustaviti val koji je došao izvan svakog ljudskog dosega. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova sigurna luka, njegov dom, njegovo sve. Ta ljubav bila je čista, potpuna i savršena. Spustite taj kamen krivnje s vaših ramena. Pustite ga. Bog vas ne gleda s prijekorom; on vas u ovoj boli grli onim istim rukama koje drže i vašega Bena.

U današnjem Evanđelju Isus nas poziva na budnost: 'Budite i vi pripravni, jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.' Ova budnost nije tjeskobno iščekivanje kazne. To je budnost onoga tko zna da je njegov Gospodar dobar. Zamislite sliku iz vašeg sna, Alane, gdje vas Ben čeka kod ice-creama, gdje je sve normalno, gdje je on zdrav i fit. To nije bila samo utjeha vašeg uma; to je bio odjek one istine koju nam Pavao danas nudi – da je život u Kristu neuništiv. Ben je bio spreman. On je živio svoj život kao vjerni upravitelj svoje dobrote, svoje znatiželje, svoje ljubavi prema vama i prema bratu Ryanu. On nije bio sluga koji je zloupotrijebio povjerenje; on je bio dječak koji je u svakom trenutku, čak i u onom najtežem, čuvao svjetlo svoje duše.

Ryane, brate mali, znam da ti Ben nedostaje. Znam da su dani bez tvog starijeg brata drukčiji, da ti nedostaje njegovo društvo, vaši zajednički razgovori o budućnosti i letenju. Ali sjeti se da ta bratska veza ne prestaje na groblju. Ben te gleda s nebesa. On je tvoj brat navijeke. Nastavi rasti, nastavi biti hrabar, nastavi nositi onu radost koju ste dijelili. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako mirno kroči kroz oblake, znaj da je to mali, tihi podsjetnik da je Ben dobro, da je slobodan od svake boli, i da te čuva s ljubavlju koja nikada ne prolazi. On je sada dio one nebeske obitelji gdje ćemo se svi jednog dana sresti.

Ova služba riječi danas je poziv svima nama – roditeljima koji nose neizreciv teret gubitka, djeci koja pate, svima koji se osjećaju sami u tamnim noćima – da čujemo Božji poziv da budemo 'vjerni i razumni upravitelji'. To ne znači da moramo biti savršeni. To znači da moramo biti prisutni u ljubavi. To znači da moramo vjerovati da je Bog, koji je stvorio Bena, stvorio i nas, i da nas neće ostaviti u našoj tuzi. Benova ljubav nije nestala. Ona sada teče kroz taj 'Well of Love' u Vijetnamu, kroz svaku suzu koju obrišete, kroz svaki trenutak kada se sjetite njegovog osmijeha. On je sada dio 'mnogolike mudrosti Božje' o kojoj Pavao govori. On je onaj koji sada moli za vas, koji vas čeka na kraju vašeg puta, baš kao što je čekao u onom snu.

Kada danas izađete iz ovoga prostora u svoju svakodnevicu, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Pustite da vas ta misao vodi. Niste sami na putu. Božja ruka je pružena prema vama, a zagrljaj naše nebeske Majke Marije čeka da vas utješi. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.