Sveti Matej, apostol i evanđelist

Zamislite, dragi prijatelji, prašnjavi put u Kafarnaumu, mjesto gdje se susreću trgovina, porezi i svakodnevna žurba. Tu, za carinarnim stolom, sjedi Matej. On nije čovjek kojega bi itko u to vrijeme smatrao svetim. On je čovjek brojeva, čovjek koji zna koliko svatko duguje, čovjek kojega su njegovi sunarodnjaci vjerojatno zaobilazili u širokom luku. A onda, Isus prolazi. On ne gleda u Matejeve knjige, ne gleda u njegovu prošlost, ne gleda u njegovu reputaciju. On gleda ravno u njega i kaže: 'Pođi za mnom.' I Matej ustaje. On ostavlja sve – svoj stol, svoj siguran prihod, svoju sigurnost – i odlazi u nepoznato. Taj trenutak kada Matej ustaje je trenutak u kojem se nebo spustilo na zemlju. To je trenutak u kojem je jedan život, označen etiketama, odjednom postao život poziva.

Sjetite se danas našeg Benjamina. Sjetite se onog dječaka koji je, baš poput Mateja, imao briljantan um za brojeve, za logiku, za složene sustave. Ben je bio dječak koji je s lakoćom razumio AWS okruženja, koji je gradio svjetove u svom kodu, koji je s preciznošću jednog inženjera promatrao uzlijetanja zrakoplova. Ali, kao i kod Mateja, prava ljepota nije bila u onome što je on radio, već u onome što je on bio. Ben je bio dječak čija je duša bila otvorena, nježna, uvijek spremna na 'da'. Sjetite se onog trenutka kada je, sasvim spontano, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne stricu Williamu. On nije razbio tu kasicu, nije je ispraznio – bila je to ponuda čistog srca koje nije kalkuliralo, srca koje je razumjelo da je ljubav jedina prava valuta.

Moramo biti iskreni o boli koju nosimo. Prošlo je tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da postoje trenuci kada se ta tišina u kući čini kao zid koji ne možete probiti. Thao, Alane, Ryane, znam da vas tuga ponekad uhvati nespremne, možda dok prolazite pokraj mjesta gdje je Ben sjedio, ili dok vidite neki detalj koji vas podsjeti na njegov osmijeh. Želim vam reći istinu koju morate čuti danas, dok stojimo pred Božjom riječju: niste krivi. U tami koja vas je obavila, možda se uvukla sjena sumnje, pitanje jeste li mogli učiniti više, jeste li nešto propustili. Pustite to. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta. Vi ste Benjamina voljeli svakim atomom svoga bića, bili ste njegovo utočište, njegovo sunce, njegova sigurnost. Oslobođeni ste te težine. Pustite taj kamen sumnje da padne, jer on nikada nije pripadao vašim rukama. Bog vas ne optužuje; On vas drži u svom zagrljaju.

Isus kaže farizejima koji su se sablažnjavali što on jede s grešnicima: 'Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike.' I dodaje: 'Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.' To je ključ. Bog ne traži od nas savršenstvo, ne traži od nas da budemo bezgrešni da bismo bili ljubljeni. On traži samo naše srce. Ben je bio dječak koji je to razumio. On je bio dječak koji je, unatoč svojoj briljantnosti, uvijek ostao jednostavan, uvijek spreman na osmijeh, uvijek pun empatije. Njegova ljubav nije bila žrtva; ona je bila milosrđe. Ona je bila ona 'Con Chim Airlines' maštarija, ona igra koja je povezivala ljude, ona radost koju je dijelio s tatom dok su zajedno promatrali avione.

Ryane, ti si bio njegov brat, njegov suputnik. Znam da ti nedostaje. Ali sjeti se onoga što je tata podijelio – onaj san gdje se Ben pojavio, snažan i zdrav, gdje je rekao da je prošao sve testove. To nije bila samo utjeha u snu. To je bila istina o njegovom stanju u Bogu. Ben je sada u svjetlosti. On te vidi. On je tvoj anđeo koji leti visoko, koji te prati u svakom tvom koraku. Ne boj se rasti, ne boj se sanjati. Nosi njegovu vedrinu u svom srcu. Ti si dio njegove ostavštine, ti si onaj koji nastavlja pričati priče o svemu onome što vas je spajalo. Tvoj život je sada punina onoga što je on započeo.

Sveti Pavao nam u poslanici Efežanima kaže: 'Živite dostojno poziva kojim ste pozvani: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću, podnosite jedni druge u ljubavi.' To je poziv za nas danas. Kako živjeti dostojno nakon takvog gubitka? Tako da volimo jedni druge još jače. Tako da budemo nježni jedni prema drugima kada tuga postane preteška. Tako da ne dopustimo da nas tišina razdvoji, već da nas ona poveže u molitvi. Benova ljubav nije nestala. Ona se pretvorila u nešto što hrani druge – poput onog bunara u Vijetnamu koji sada donosi vodu žednima. Njegova ljubav sada teče, ona sada daje život, ona sada donosi nadu onima koji su u potrebi. Vi ste produžetak te ljubavi.

Ne tražite odgovore na nemoguća pitanja. Ne tražite razloge u boli. Tražite samo Isusa. On je onaj koji je prvi prošao kroz smrt i vratio se da nam pokaže put. On vas drži za ruku. On vas ne pušta. Ben je sada u Njegovom zagrljaju, u onoj nebeskoj gozbi gdje nema više suza, gdje nema više 'zašto', gdje je sve jasno. On se smiješi. On je dobro. A vi, vi ste pozvani da budete dobro, korak po korak, dan po dan, držeći se za ruku Onoga koji je pobijedio smrt.

Kada se danas vratite kući i osjetite onu poznatu tišinu, nemojte je se bojati. To nije prazna tišina. To je tišina u kojoj Bog govori. To je tišina u kojoj osjećate Benovu prisutnost, ne kao odsutnost, već kao blagoslov. Sjetite se onog trenutka kada se Ben nasmijao, sjetite se onog dječaka koji je bio spreman dati sve za drugoga. Neka ta slika bude vaša snaga. Neka ta slika bude vaš mir. Bog vas voli. Ben vas voli. I mi smo ovdje s vama, kao jedna obitelj, u nadi koja ne postiđuje. Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu svima koji ga zazivaju u istini. Zazovite ga danas, u svojoj boli, i dopustite mu da vas zagrli. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti.