Dvadeset osma nedjelja kroz godinu

Ponekad, dok gledamo u vedro nebo, možemo zamisliti zrakoplov kako mirno krstari iznad oblaka. Za našeg Benjamina, to nije bila samo slika; to je bio svijet u kojem je on živio, svijet u kojem je svaki detalj – od AWS infrastrukture do krila Boeinga 737 – bio dio jedne veće, uzbudljive cjeline. Sjećam se kako ste mi pričali o njegovom snu o 'Con Chim Airlines', o onom dječačkom gigotanju i osmijehu dok bi vam objašnjavao svoje planove. Ben je bio dječak koji je gledao naprijed, koji je vjerovao da je svijet mjesto koje treba istražiti, razumjeti i voljeti. Danas, tri mjeseca nakon što je Ben završio svoje zemaljsko putovanje 13. lipnja, dok stojimo ovdje, ta slika zrakoplova koji se uzdiže iznad oluje postaje naša nada.

U prvom čitanju prorok Izaija nam nudi jednu od najljepših slika u Svetom pismu: 'Na ovoj će gori Gospodin nad Vojskama svim narodima pripraviti gozbu'. Zamislite tu gozbu. Nije to samo obrok; to je trenutak kada se brišu sve suze, kada se uklanja koprena koja nas dijeli od Boga, kada smrt – ta strašna, hladna stvarnost – biva uništena zauvijek. Prorok kaže: 'Gospodin će suze otrti sa svakoga lica'. To nije apstraktna utjeha. To je obećanje da će doći dan kada će sva težina, sva bol, sva ona pitanja koja nas muče u tišini noći, nestati pred licem Božjim. Ben je sada na toj gozbi. On je u onom prostranstvu o kojem je sanjao, ali u punini svjetla, gdje nema više testova, gdje nema više boli, gdje je sve ono što je on volio – znanje, letenje, obiteljska blizina – sada prožeto Božjom prisutnošću.

Ali, braćo i sestre, moramo biti iskreni. Prije nego što možemo osjetiti tu nadu, moramo priznati težinu koju nosimo. Znam da u vašem domu, Alane i Thao, postoje dani kada se tuga prikrade kao sjena, kada se zapitate: 'Zašto?' Znam da se u tišini noći, ili dok gledate Benove stvari, ponekad zapitate: 'Jesam li učinio dovoljno? Je li postojalo nešto što sam propustio?' Danas vam, pred licem Gospodnjim, želim reći istinu koja oslobađa: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest, taj nevidljivi val koji je zahvatio vašu obitelj, nikada nije bila rezultat vašeg propusta. Nema te roditeljske ljubavi, nema te budnosti, nema te ljudske snage koja bi mogla zaustaviti ono što je bilo izvan svake kontrole. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova luka, njegova utjeha, njegovo sve. Ta ljubav je bila savršena, a savršena ljubav ne poznaje propuste. Pustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nije došao od Boga. Bog ne šalje bolest kao kaznu; Bog je onaj koji plače s vama.

U današnjem Evanđelju Isus govori o kralju koji priređuje svadbu za svoga sina. On poziva mnoge, ali oni su zauzeti svojim farmama, svojim poslovima, svojim svakodnevnim brigama. Na kraju, kralj šalje svoje sluge na raskrižja putova i poziva sve – dobre i zle – da ispune dvoranu. Ovo je slika Božjeg kraljevstva: ono je otvoreno, ono je gozba ljubavi, ono je mjesto gdje smo svi pozvani, bez obzira na naše zasluge. Ali postoji jedan detalj koji nas može zbuniti: čovjek bez svadbenog ruha. To svadbeno ruho nije neka skupocjena odjeća koju moramo kupiti. To je milost, to je čistoća srca, to je vjera koju nam Bog daruje. Ben je imao to ruho. Sjetite se one njegove nježne, dječje velikodušnosti. Sjetite se trenutka kada je htio dati cijelu svoju kasicu-prasicu stricu Williamu. On nije razbio tu kasicu, nije je ispraznio, nije napravio nikakvu dramu. On je samo ponudio. U toj ponudi bila je sva njegova veličina. Ta njegova nježnost, ta njegova sposobnost da stavi druge ispred sebe, to je bilo njegovo 'svadbeno ruho'. On je bio dječak koji je razumio da je srce stvoreno za darivanje, a ne za gomilanje.

Ryane, brate, znam da ti Ben nedostaje. Znam da su ti dani bez tvog suputnika tiši. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te čuva. Tvoj život, tvoja znatiželja, tvoje odrastanje – sve je to nastavak one ljubavi koju ste dijelili. Nastavi sanjati, nastavi istraživati. Ti si njegov brat, i ta veza je jača od bilo koje udaljenosti. Ben je bio dječak koji je znao da je svijet povezan nitima ljubavi. On je sada dio one nebeske obitelji gdje ćemo se svi jednog dana sresti. Zamislite ga kako se smije, onako kako je to činio dok je razgovarao o svojim zrakoplovima. Zamislite ga u miru koji nadilazi svako razumijevanje.

Sveti Pavao nam u drugom čitanju kaže: 'Sve mogu u Onome koji me jača'. To je tajna koju je Ben živio, a koju smo pozvani živjeti i mi. Ne možemo sami nositi teret gubitka. Ne možemo sami proći kroz dolinu sjene smrti. Ali možemo u Kristu. On je taj koji nas jača. On je taj koji nam daje snagu da ustanemo ujutro, da nastavimo živjeti, da volimo jedni druge iako nam je srce slomljeno. Bog ne traži od vas da budete jaki sami. On traži da mu dopustite da vas drži. On je onaj koji je primio Bena u svoje naručje i rekao mu: 'Dobro došao kući.'

Kada danas izađete odavde, ponesite sa sobom jedno malo, konkretno obećanje. Možda je to trenutak tišine u kojem ćete samo izgovoriti: 'Gospodine, vjerujem u tvoju ljubav.' Možda je to trenutak u kojem ćete, kad vidite zrakoplov na nebu, zastati i zahvaliti Bogu za dar Benovog života. Pustite da vas ta misao vodi. Vi niste sami. Vi ste voljeni. Bog vas drži, baš kao što je držao Bena. Neka vas Gospodin blagoslovi, neka vas obasja licem svojim i dade vam mir. Neka vas Marija, Majka koja je stajala pod križem i zna svu težinu gubitka, privije uz svoje srce i utješi vas svojom majčinskom blizinom. Neka vas Njezin zagovor prati, neka vas Njezin plašt štiti, i neka vas vodi do onog dana kada ćemo se svi susresti u vječnom zagrljaju, gdje više nema rastanaka, gdje je sve nadoknađeno, gdje je sve izliječeno. Amen.