Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu

Sjećate li se onog trenutka kada dječak, s onim svojim prepoznatljivim sjajem u očima, prvi put shvati kako svijet funkcionira? Nije to samo matematika ili kodiranje; to je trenutak kada shvati da je svijet povezan nevidljivim nitima ljubavi. Danas, dok stojimo pred Riječju Božjom, pred slikom vinograda koji je tako brižno njegovan, ne možemo a da ne pomislimo na našega Benjamina. Ben je bio dječak koji je razumio tajne koje su mudracima ovog svijeta često skrivene. On nije bio samo dječak koji je s lakoćom rješavao zadatke iz matematike ili proučavao složene sustave oblaka i zrakoplova; on je bio dječak koji je znao da je život dar koji se neprestano prima i daruje.

U današnjem prvom čitanju prorok Izaija pjeva o vinogradu. 'Moj prijatelj imaše vinograd na rodnu brežuljku; okopa ga, iskrči iz njega kamenje, zasadi ga lozom plemenitom.' Zamislite tu sliku: brižni vlasnik koji ne štedi truda. On gradi kulu, postavlja prešu, čeka plod. A onda, umjesto grožđa, vinograd donosi vinograd divljaka. To je trenutak boli. To je trenutak kada se pitamo: 'Što se dogodilo? Gdje je pošlo po zlu?'

Moramo biti iskreni. Ponekad život donese trenutke koji su poput te slike vinograda koji je trebao cvjetati, a ipak je donio gorčinu. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da za vas, Alane, Thao i Ryane, ta praznina nije samo riječ. Ona je prisutna u svakoj prostoriji, u svakoj tišini, u svakom jutru koje počinje bez Benovog osmijeha. I znam da se u tim trenucima, kada tuga postane nepodnošljiva, u srcu često pojavi ona podmukla sjena: 'Jesam li mogao učiniti više? Što sam propustio? Je li moglo biti drugačije?'

Danas vam, u ime Božje ljubavi, kažem: odbacite taj teret. On nije vaš. Bolest, ta nevidljiva oluja, nikada nije bila rezultat vaših propusta. Nema te roditeljske ljubavi, nema te pažnje, nema te budnosti koja bi mogla spriječiti ono što se dogodilo. Vi ste bili njegovo utočište, njegova luka, njegova snaga. Bog vas ne optužuje, i vi ne smijete optuživati sebe. Vi ste voljeli do kraja, a ta ljubav je vječna. Kao što Isus u Evanđelju odgovara na pitanje o uzroku patnje, tako i ovdje čujemo istinu: bolest nije kazna, nije rezultat ničijeg grijeha. Neki su križevi jednostavno dio našeg hoda kroz ovaj svijet, a Bog je onaj koji nas drži kada taj križ postane pretežak.

Isus u Evanđelju govori o vinogradu, o sinu kojega su vinogradari ubili misleći da će tako prisvojiti baštinu. To je priča o ljudskoj zaslijepljenosti. Ali usred te priče o odbačenosti, Isus nam nudi nadu: 'Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.' Ben je bio taj kamen – dragocjen, briljantan, nježan. On je možda bio 'odbačen' od zdravlja, od mogućnosti da raste u ovom svijetu, ali u Božjim očima on je zaglavni kamen, onaj koji povezuje nebo i zemlju.

Sjetite se onog sna koji je tata imao, gdje ste vas dvojica čekali u redu za sladoled, a Ben je platio. U tom jednostavnom, običnom trenutku, vidimo istinu: Ben je dobro. On je onaj koji daruje. On je onaj koji se brine. On je sada u nebeskoj gozbi, gdje nema više boli, gdje nema više testova, gdje je sve jasno. On je kod kuće. A vi, vi ste pozvani da danas kući ponesete taj mir. Ne morate imati odgovore na sva pitanja. Ne morate razumjeti zašto je život bio tako kratak. Dovoljno je da znate da ste voljeni, da je Ben voljen, i da ta ljubav nikada, baš nikada, neće prestati.

Ryane, brate, znam da ti Ben nedostaje na svakom koraku. Znam da su dani bez tvog suputnika tiši. Ali sjeti se, Ben nije otišao u nepoznato. On je u onom istom nebu koje je toliko volio gledati. On te čeka. On te gleda. Nastavi istraživati svijet, nastavi biti znatiželjan, nastavi sanjati za obojicu. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Svaki tvoj osmijeh, svaki tvoj uspjeh, svaki tvoj korak je dio one ljubavi koju ste dijelili.

Sveti Pavao nam u drugom čitanju poručuje: 'Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje prošnje Bogu.' To je poziv da ne nosimo tugu sami. Kada vas tuga pritisne, kada se osjećate kao da vinograd vašeg srca ne donosi plod, sjetite se da je Bog onaj koji ga obrađuje, koji ga zalijeva svojom milošću.

Ben je bio dječak čija je velikodušnost bila bezgranična. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu za strica Williama. Nije je razbio, nije je ispraznio – bila je to ponuda čistog srca koje nije kalkuliralo. To je bila njegova veličina. To je ono što ga čini djetetom Božjim. Ta njegova spremnost da daruje sve što ima, to je ono što i danas živi u svijetu kroz 'Bunare ljubavi' i svaku sitnu gestu dobrote učinjenu u njegovo ime. Benova ljubav nije prestala; ona se samo preobrazila u svjetlo koje sada vodi druge.

Kada izađete kroz ova vrata, pogledajte u nebo. Ako vidite zrakoplov, neka vas to podsjeti na Bena. Neka vas podsjeti da je on na sigurnom, u rukama Onoga koji je stvorio nebo i zemlju. Neka vas taj pogled podsjeti da ste i vi, baš kao i on, zapisani na nebesima. I dok prolazite kroz dane koji su pred vama, budite nježni prema sebi. Pustite suze kada naviru, ali dopustite i da vas milost dotakne. Gospodin je blizu onima koji su slomljenog srca. On vas drži, On vas vodi, On vas nikada neće napustiti. Nosite u sebi ovo obećanje: ljubav ne umire, ona se samo mijenja, ona postaje svjetlo koje vas vodi kroz tamu, sve dok se jednog dana, u punini vremena, ne sretnete u onom vječnom zagrljaju gdje više nema rastanaka. Amen.