Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, gotovo neprimjetan prizor iz svakodnevice: dječak koji stoji uz svog oca, potpuno zaokupljen promatranjem uzlijetanja zrakoplova. U njegovim očima ne vidimo samo fascinaciju strojem ili tehnologijom, već jednu duboku, gotovo dječju čežnju za visinama. Benjamin Vo, naš dragi Ben, bio je dječak koji je u sebi nosio taj pogled usmjeren prema gore. On nije bio samo briljantan um koji je s lakoćom razumijevao složene strukture koda ili matematike; on je bio dječak koji je znao da život, poput zrakoplova koji napušta tlo, ima smisao samo ako se uzdigne iznad prolaznosti. Danas, dok slušamo proročanstvo Izaije o vinogradu i Isusovu prispodobu o vinogradarima, pozvani smo zastati pred slikom koja nas prati kroz cijeli život: slikom vinograda koji je Gospodin zasadio, ogradio i povjerio nama na čuvanje.

'Moj prijatelj je imao vinograd na rodnom brdu', kaže prorok. On ga je očistio od kamenja, posadio plemenitu lozu, sagradio kulu. Sve je bilo spremno za rod. Ali kada je došlo vrijeme berbe, umjesto grožđa, vinograd je donio vinobojke – divlje, oporo voće koje nije zadovoljilo vlasnika. Isus u Evanđelju tu sliku produbljuje. On govori o vlasniku koji odlazi na put i povjerava vinograd zakupnicima. Kada šalje svoje sluge, oni ih zlostavljaju. Na kraju, šalje svoga Sina, misleći: 'Poštovat će sina mojega.' Ali oni ga izbacuju iz vinograda i ubijaju. To su teške riječi. To su riječi koje nas danas, možda više nego ikad, tjeraju da se zapitamo: što je to što mi uzgajamo u svom vinogradu? Što donosimo pred Gospodara kada On dođe tražiti plodove?

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Ben, vaš ljubljeni sin, prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Je li ovo neka kazna?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest koja ga je odnijela nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica nečega što ste vi učinili ili propustili učiniti. Bog ne šalje bolest. Neke oluje u životu dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli. On je kod Onoga koji je stvorio svaku zvijezdu i svaki let.

Sjetite se one slike Bena i Ryana kako s rukama visoko podignutim prema nebu stoje na sunčanoj obali. To je bila slika njegove duše. Ben nije bio čovjek koji je tražio 'sigurnost' u malim stvarima; on je uvijek bio spreman dati sve. Sjetite se onog trenutka kada je, unatoč svojoj mladosti, poželio darovati cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. On nije morao razbiti tu kasicu; sama njegova namjera, ta čista, nepatvorena velikodušnost, bila je dovoljna pred Bogom. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. Ben je bio poput onog plemenitog grožđa iz Izaijinog vinograda. On je bio plod koji je Gospodin s radošću primio u svoj nebeski podrum.

Isus nas u Evanđelju pita: 'Što će vlasnik vinograda učiniti?' Odgovor je u kamenu koji su graditelji odbacili. Taj kamen, Isus Krist, postao je zaglavni kamen. To je ona stijena na kojoj možemo graditi kada se sve ostalo ruši. Kada se osjećate kao da su zidovi vašeg vinograda srušeni, kada se osjećate kao da su 'divlje grožđe' tuge i boli preplavile vaš život, sjetite se da je Gospodar vinograda tu. On vas nije napustio. On je onaj koji je kroz Bena pokazao koliko je život dragocjen. On je onaj koji vas drži za ruku dok prolazite kroz ovu dolinu suza.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Sveti Pavao nam u drugom čitanju daje ključ: 'Što god je istinito, što god je časno, što god je pravedno... o tome razmišljajte.' Razmišljajte o Benovom osmijehu. Razmišljajte o njegovoj znatiželji. Razmišljajte o onom trenutku kada je, u tatinom snu, rekao: 'Ne brini, ja ću vas gledati.' To nije san, to je obećanje. Neka to bude vaša snaga. Kada izađete kroz vrata, učinite jedno malo djelo dobrote u njegovo ime. Možda je to samo trenutak tišine, možda je to pomoć nekome tko je u potrebi. Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. On je kod Gospodara vinograda, gdje je berba vječna, a radost ne prestaje. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.