Spomen sv. Martina iz Toursa, biskupa

Sjećate se one fotografije na kojoj Ben, kao jedanaestogodišnji dječak, sjedi za stolom u restoranu, odjeven u jednostavnu crnu majicu sa srebrnim lančićem, gledajući zamišljeno u stranu dok je pred njim tek bijeli tanjur i crveni čep boce umaka od soje? U tom trenutku, uhvaćen u tihoj, svakodnevnoj iskrenosti, on nije bio 'briljantan um' koji rješava složene jednadžbe, niti 'budući poduzetnik' koji planira 'Con Chim Airlines'. Bio je samo dječak, prisutan u trenutku, u onom nevinom miru koji često previdimo dok jurimo kroz život. Sveti Martin, čiji spomen danas slavimo, bio je čovjek koji je znao stati. Poznata je slika njega kako dijeli svoj vojnički ogrtač s prosjakom pred vratima Amiensa. Martin nije dao sve što je imao, nije ispraznio svoju riznicu, ali je dao ono što je bilo potrebno u tom trenutku – toplinu, suosjećanje, djelić sebe. To je bila milost koja se pojavila, kako nam govori sveti Pavao u Poslanici Titu, ne zbog naših djela, već zbog Božje dobrote.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Prošla su četiri mjeseca od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu. Tuga nije apstraktna riječ iz knjige. Ona je ovdje. Ona je ona neobjašnjiva tišina u hodniku, ona je prazna stolica za obiteljskim stolom, ona je onaj jutarnji trenutak kada se probudite i na tren zaboravite, a onda vas stvarnost udari posve neočekivano. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na njegov glas, na njegovu toplinu ili na one bezbrojne trenutke kada je s takvim povjerenjem gledao u vas pogodi poput vala koji lomi prsa. Možda se u tišini noći opet prikrade ono teško, muklo pitanje: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li nešto propustili u brizi za njega? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora oprati svaku kap gorčine do samoga korijena: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti; ni jedna budnost na svijetu ne bi ih mogla zaustaviti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj teški, nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivice, jer vaša je ljubav bila čista i Bog ju je primio kao najljepši dar. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

U današnjem Evanđelju po Luki susrećemo deset gubavaca koji viču: 'Isuse, Učitelju, smiluj nam se!' Svi su ozdravili, ali samo se jedan vratio. Jedan, i to Samarijanac – stranac. Isus ga pita: 'Zar se ne nađe nijedan drugi koji bi se vratio i slavu dao Bogu, osim ovoga tuđinca?' Ben je bio dječak koji je znao zahvaljivati, ne riječima, već djelima. Sjetite se onog trenutka kada je, unutar svoje dječje sobe, pomislio na svog strica Williama koji je trpio nakon moždanih udara. Nije ga nitko nagovorio, nije ga nitko tražio. On je sam, iz dubine svoga srca, ponudio cijelu svoju ušteđevinu iz kasice. Nije je razbio, nije je morao isprazniti – ta ponuda je ostala u tišini, puna ljubavi – ali u toj je gesti ležalo sve. To je bila njegova zahvalnost za život, njegova spremnost da daruje sve što ima, baš kao što je onaj gubavac pao do nogu Isusovih. Ben nije bio dijete ovoga svijeta koje skuplja za sebe; on je bio dijete svjetla koje je shvatilo da je jedino što nosimo sa sobom u vječnost – ljubav koju smo podijelili. Taj dječak, koji je tako volio promatrati avione i sanjati o visinama, već je tada, u svojoj skrivenosti, živio ono što nas Pavao danas uči: 'Spasio nas je po kupelji ponovnog rođenja i obnavljanju po Duhu Svetom.'

Isus mu kaže: 'Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila.' To nije samo ozdravljenje tijela. To je spasenje duše. Ben je sada preobražen. On nije više ograničen tijelom koje je trpjelo. On je onaj isti Ben – bistar, znatiželjan, nježan – ali sada je u punini Božje slave. On sada vidi ono što je tek naslućivao dok je gledao u nebo i sanjao o svojim zrakoplovima. On sada vidi samoga Stvoritelja, onoga koji drži svemir u svojim rukama. I zato, kada osjetite da vas tuga guši, kada vam se čini da je teret pretežak, sjetite se da Ben nije daleko. On je u onom 'prostoru' koji je bliži nego što mislimo. On je u srcu Božjem. Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, sunčane dane i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. On te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio. Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmjehnite se nekome tko je tužan, pomozite nekome tko nosi težak teret, izgovorite riječ utjehe onome tko je usamljen. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je stajala pod križem i razumije svaku bol, zagrli i utješi. Ona zna put. Ona zna kako se nosi bol. Ona vas vodi k Njemu, koji je vaša stijena, vaša snaga i vaša vječna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.