Svetkovina Svih svetih

Zamislite na trenutak jednu posve jednostavnu, gotovo nečujnu sliku iz obiteljskog albuma: dječak stoji okružen bujnim zelenilom i cvijećem, a kraj njega su njegova majka i mlađi brat Ryan, s toplim, prepoznatljivim osmijehom dok sunčeva svjetlost prodire kroz krošnje. To je naš Benjamin. U tom trenutku nema velikih riječi ni teških misli; postoji samo radost bivanja zajedno, miris prirode i ona dječja bezbrižnost koja se urezuje u vječnost. Taj isti dječak, čiji je um bio ispunjen fascinantnim logičkim sklopovima, tehnologijom i planovima za njegovu omiljenu zamišljenu 'Con Chim Airlines', znao je u malim stvarima prepoznati ljepotu. Danas, na svetkovinu Svih svetih, dok nam knjiga Otkrivenja donosi viziju 'velikog mnoštva što ga nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika', ne možemo ne vidjeti našega Benjamina u tom prizoru. Oni stoje pred prijestoljem i pred Janjetom, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama. To nije skupina nedostižnih kipova s oltara; to su ljudi od krvi i mesa, djeca, majke, očevi, braća, koji su prošli kroz kušnje ovoga svijeta i čije su suze obrisane u Očevu naručju.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Jer kada govorimo o svetima, kada govorimo o nebu i vječnosti, bol u nama se ne briše gumicom. Četiri su mjeseca prošle od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu, a praznina za obiteljskim stolom i u tišini doma i dalje je stvarna i teška. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na njegov glas, na njegov topli osmijeh ili na one nezaboravne trenutke putovanja i zrakoplovnog entuziazma pogodi poput udara vjetra u prsa. Možda se u tami noći opet pojavi ono tiho, bolno pitanje: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li propustili neki znak, je li naša roditeljska briga negdje zakazala? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora iscijeliti svaku kap gorčine do samoga dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista, a Bog je primi u svoje ruke kao mirisni tamjan. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

Pogledajte kako nam sveti Ivan u poslanici otvara oči za ono što doista jesmo: 'Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo!' Ne zovemo se tako samo u teoriji; to je naša stvarna, duboka bit. Svijet nas često ne prepoznaje, jer nije upoznao ni Njega. Ali u Božjim očima, svako je dijete označeno neizbrisivim pečatom. Sjetite se onog trenutka kada je petnaestogodišnji Ben, pokazujući nevjerojatnu širinu svoga srca, iz čiste empatije želio predati cijelu svoju ušteđevinu iz kasice da pomogne stricu Williamu. Nije je razbio, nije je morao isprazniti – ta ponuda je ostala u tišini, puna ljubavi – ali u toj je gesti ležalo sve. Bio je to dječak koji je instinktivno razumio otajstvo evanđelja: da se život ne mjeri onim što čuvaš za sebe, nego onim što si spreman darovati. To je duh blaženstava o kojima Isus govori na gori u današnjem Evanđelju. 'Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!'

Ben je bio čistoga srca. Njegova znatiželja, njegovi razgovori s tatom o tehnologiji, njegovi osmijesi dok je promatrao avione na pisti, bili su izraz duše koja je tražila red, sklad i ljepotu Stvoritelja. I kada je Isus sjeo na goru i počeo nabrajati blaženstva, on kao da je ocrtavao konture duše našega Benjamina. Siromašan u duhu, jer se nije hvastao svojim genijalnim umom; milosrdan, jer je mislio na druge; čista srca, jer je na svijet gledao bez skrivenih namjera. Sada on ne promatra kroz staklo zračne luke; sada on stoji tamo o čemu govori proročka slika Otkrivenja – u bijeloj haljini opranoj u Janjetovoj krvi. Njegova borba je završena, njegov let je sretno sletio na vječnu pistu Nebeskoga Oca.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, sunčane dane kraj bazena, šetnje i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada dio tog nebrojenog mnoštva koje zagovara za tebe. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je stajala pod križem i razumije svaku bol, zagrli i utješi. Gospodin je vaša snaga, vaša stijena i vaša zora, danas i u vijeke vjekova. Amen.