Subota dvadeset i sedmog tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, svakodnevni prizor koji nam je svima tako drag: dječak koji sjedi za stolom, potpuno zaokupljen slaganjem nekog projekta, dok mu oči sjaje od one posebne, tihe radosti otkrivanja. Benjamin Vo, naš dragi Ben, imao je tu sposobnost da u svakom složenom sustavu, u svakoj liniji koda koju je pisao ili u svakom zrakoplovu koji je promatrao, traži nešto više, nešto što nadilazi površinu stvari. Njegova znatiželja nije bila samo intelektualna; ona je bila odraz duše koja je uvijek bila spremna za let, uvijek otvorena prema širini nebeskoga plavetnila.

Danas, dok u prvom čitanju slušamo svetog Pavla kako Galaćanima govori o vjeri koja nas opravdava, osjećamo kako se i u našim životima, usred najvećih oluja, događa nešto što nadilazi naše razumijevanje. Pavao nam kaže: 'Kroz vjeru ste svi sinovi Božji u Kristu Isusu.' To je naša temeljna istina. Nismo definirani svojim uspjesima, svojim bolestima, pa čak ni svojim najtežim gubicima. Definirani smo Kristom. Mi smo Njegovi. I ako smo Njegovi, onda smo baštinici obećanja. To obećanje nije lakoća života bez suza; to je obećanje da nas Bog nikada ne ispušta iz svojih ruku, čak ni kada nam se čini da su te ruke prazne.

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Benjamin prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Je li ovo neka kazna?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica ičega što ste vi učinili ili propustili učiniti. Bog ne šalje bolest. Neke oluje u životu dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli, gdje je zrak čist i gdje on može letjeti slobodno, bez ikakvih ograničenja.

Pogledajte Evanđelje. Jedna žena iz mnoštva viče: 'Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao.' Ona gleda u ono što je ljudsko, u ono što je vidljivo, u ono što je povezano s majčinstvom i tijelom. Isus, međutim, okreće njezin pogled prema nečemu dubljem: 'Blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je.' To ne znači da majčinstvo nije sveto; naprotiv, ono je najuzvišeniji dar. Ali Isus nas podsjeća da postoji jedna zajednica koja je jača od krvi i mesa – to je zajednica onih koji žive u Božjoj riječi. Ben je bio dio te zajednice. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. On nije morao razbiti kasicu; sama namjera, ta čista, nepatvorena velikodušnost dječaka, bila je dovoljna pred Bogom. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. A Benovo srce bilo je, i ostaje, ispunjeno ljubavlju. Ta ljubav, ta spremnost da se bude 'bližnji', to je ono što nas povezuje s nebom. To je ona nit koja povezuje naše molitve u jedan krug ljubavi koji ne prestaje.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku. On je onaj dječak koji je uvijek bio spreman za let, a sada leti u svjetlosti Božjoj.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.