Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan

Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, gotovo nečujnu sliku iz obiteljskog albuma: Benjamin stoji na sunčanom danu u izviđačkoj uniformi, a u naručju drži svog mlađeg brata Ryana. Ryan, tako siguran i zaštićen, naslonjen je na svoga starijeg brata, dok se Ben smiješi onim svojim blagim, iskrenim osmijehom, ponosan na svoju ulogu brata i zaštitnika. U toj slici nema ničega pretencioznog; nema tu velikih riječi o budućnosti, o AWS infrastrukturi ili o složenim planovima za 'Con Chim Airlines'. Postoji samo trenutak čiste, ljudske povezanosti – trenutak u kojem je jedan dječak bio sve što je njegovom bratu trebalo: utočište, snaga i radost. Danas, na Dušni dan, dok Crkva širom svijeta pali svijeće i moli za svoje pokojne, mi se ne sjećamo samo imena na popisu. Mi se sjećamo života. Sjećamo se Benjamina Vo, dječaka čiji je um bio brz poput munje, ali čije je srce bilo široko poput oceana – onog istog oceana iz njegova srednjeg imena, Đại Dương, koji je postao simbolom njegove vječne prisutnosti.

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Prošla su četiri mjeseca od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu, a tuga nije neka apstraktna misao. Ona je stvarna. Ona je ona tišina u kući koja se čini preteškom, ona je prazna stolica za obiteljskim stolom, ona je trenutak kada se ujutro probudite i na djelić sekunde zaboravite, a onda vas stvarnost udari poput vala. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na Benov glas, na njegovu znatiželju ili na one trenutke kada je s takvom ozbiljnošću slušao tatine priče – kao da su najvažnije na svijetu – pogodi poput udara vjetra u prsa. Možda se u tami noći opet pojavi ono tiho, bolno pitanje: jesmo li mogli učiniti više? Je li naša roditeljska briga negdje zakazala? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora iscijeliti svaku kap gorčine do samoga dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista, a Bog je primi u svoje ruke kao mirisni tamjan. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

Knjiga Mudrosti nam danas govori nešto što zvuči gotovo nevjerojatno u svijetu koji se boji smrti: 'Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka.' Za one koji gledaju očima svijeta, smrt je kraj, uništenje, gubitak svega što je građeno. Ali za nas, koji gledamo očima vjere, smrt je trenutak u kojem dječak poput Benjamina, koji je toliko volio život, napokon pronalazi 'verdant pastures' – zelene pašnjake o kojima govori psalmist. Zamislite Bena sada. On nije nestao u tami. On je u ruci Božjoj. On, koji je toliko volio zrakoplove i sanjao o letenju, sada leti visinama koje nijedan Boeing 737 nikada neće dosegnuti. On je onaj 'iskra' koja se kreće kroz strnjiku, kako kaže Mudrost, blistava i slobodna.

Sjetite se one njegove nevjerojatne geste, kada je u svojoj petnaestoj godini, unutar svoje dječje sobe, pomislio na svog strica Williama koji je trpio nakon moždanih udara. Nije ga nitko nagovorio. Nije ga nitko tražio. On je sam, iz dubine svoga srca, ponudio cijelu svoju ušteđevinu iz kasice. Nije je razbio, nije je morao isprazniti – ta ponuda je ostala u tišini, puna ljubavi – ali u toj je gesti ležalo sve. Bio je to dječak koji je instinktivno razumio otajstvo evanđelja: da se život ne mjeri onim što čuvaš za sebe, nego onim što si spreman darovati. To je duh kojim je Ben živio, i to je duh koji ga je učinio 'vrijednim' u Božjim očima. 'Kao zlato u talionici, Bog ga je iskušao i našao ga dostojnim sebe.'

U Evanđelju po Ivanu, Isus nam daje obećanje koje je temelj naše nade: 'Sve što mi Otac dade, doći će k meni, i onoga koji dolazi k meni neću izbaciti.' Isus ne govori o nekoj dalekoj, hladnoj pravdi. On govori o domu. On govori o dobrodošlici. Ben je došao k Njemu. I Isus ga nije 'izbacio', nije ga ostavio u neizvjesnosti, nego ga je primio kao što pastir prima izgubljenu ovcu, kao što otac prima sina koji se vraća s dugog puta. 'I ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.' To je naše sidro. To je razlog zašto danas ne plačemo kao oni koji nemaju nade. Naš Ben je siguran. On je u rukama Onoga koji je stvorio svaku pticu nebesku, svaku letjelicu i svaku zvijezdu na nebu.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, sunčane dane i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti.

Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmjehnite se nekome tko je tužan, pomozite nekome tko nosi težak teret, izgovorite riječ utjehe onome tko je usamljen. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je stajala pod križem i razumije svaku bol, zagrli i utješi. Ona zna put. Ona zna kako se nosi bol. Ona vas vodi k Njemu, koji je vaša stijena, vaša snaga i vaša vječna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.