Četvrtak dvadeset devetog tjedna kroz godinu

Zamislite, na trenutak, jedan posve običan prizor iz djetinjstva našega Benjamina. Vidite ga kako sjedi na podu, okružen onim svojim voljenim modelima zrakoplova, možda s onim prepoznatljivim sjajem u očima dok s tatom planira rutu za 'Con Chim Airlines'. U toj sobi, u toj tišini, nije bilo mjesta za velike svjetske brige; postojala je samo čista, nepatvorena radost stvaranja i zajedništva. Ben je bio dječak čiji je um bio brz, gotovo poput onih procesora koje je proučavao, ali čije je srce bilo još brže u prepoznavanju onoga što je uistinu važno – ljubavi prema bližnjemu. Sjetite se onoga trenutka kada je, tako mlad, izrazio želju da svoju cijelu ušteđevinu daruje za strica Williama. Nije to bila dječja naivnost; bila je to zrelost duše koja je već tada shvaćala da ono što imamo nije naše, već nam je dano da bismo time služili.

Sveti Pavao nam danas u poslanici Efežanima upućuje riječi koje nam se čine kao melem na ranu: 'Da vas po bogatstvu Slave svoje ojača snagom po Duhu njegovu u nutarnjem čovjeku.' Pavao govori o snazi koja ne dolazi izvana, ne iz naših postignuća ili naših planova, već iz nutrine, iz samoga Krista koji prebiva u našim srcima po vjeri. Pavao nas poziva da budemo 'ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi'. To je ona ista ljubav kojom je Ben živio, ona ljubav koja ga je vodila kroz svijet, od hodočašća u Lourdes do svakodnevnog smijeha s bratom Ryanom. Pavao nas poziva da spoznamo 'ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju'. To je ono što danas tražimo – ne razumijevanje 'zašto', već iskustvo 'kako' Bog drži naše živote u svojim rukama, čak i onda kada nam se čini da se sve raspada.

Moramo, međutim, zastati i priznati istinu prije nego što potražimo utjehu. Jer tuga ima svoj glas, a tišina u kući – četiri mjeseca nakon onoga trinaestog lipnja – zna odzvanjati poput prazne piste s koje su se zrakoplovi zauvijek povukli. Dragi Alane, draga Thao, znam da u onim trenucima kada umor pritisne kapke prije zore, kada se sjećanje na Benov glas i njegove priče miješaju sa suzama, u vašim dušama znaju proviriti oni preteški tereti. Ponekad se u tišini uvuče onaj tihi, bolni šapat: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li previdjeli neki znak, je li se to moglo spriječiti? Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od svake boli i očaja: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, nikada nije bila posljedica ičega što ste vi učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze posve neočekivano, mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti ili ljubavi. Vi ste voljeli Bena savršenom, posvemašnjom roditeljskom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već vas gleda s neizrecivom nježnošću i skida taj teški kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista i Bog ju je primio u svoje ruke.

I upravo tu, u toj pukotini naše ljudske nemoći, događa se evanđeoski preokret. Isus nam danas u Evanđelju po Luki govori nešto što nas na prvi pogled može zbuniti: 'Došao sam baciti oganj na zemlju, i kako bih volio da je već planuo!' Isus ne govori o uništavanju, već o pročišćenju. On govori o onoj vatri koja sagorijeva sve što je prolazno, sve što je lažno, ostavljajući samo ono što je vječno. On govori o 'krštenju' – o onom prolasku kroz patnju koji vodi u uskrsnuće. Isus nije došao donijeti lažni mir koji skriva rane; on je došao donijeti istinu koja nas oslobađa, pa makar ta istina ponekad donijela i bolnu podjelu u našim srcima između onoga što smo željeli i onoga što jest.

Sjetite se onoga sna koji je tata nosio u srcu – onoga u kojem stoje ispred sobe 419, a Ben, onako snažan u svojoj muci, pita: 'Ba ơi, test nào con cũng qua hết... sao con lại bị như vầy?' I onoga trenutka kad ga je tata zagrlio i rekao mu da će na nebesima ostati zauvijek, a Benovo se lice, spremno na suze, odjednom smirilo uz riječi: 'Không sao đâu, con sẽ dõi theo ba mẹ.' To nije san očaja; to je susret vječnosti s vremenom. Ben je prošao svoj zemaljski test s nevjerojatnom hrabrošću. On više ne treba zemaljske linije, ni zrakoplovne karte, ni gorke borbe. On gleda s nebeskih visina i čuva vas. Ryan, dragi brate, ti koji s njime dijeliš toliko uspomena, od vožnji rollercoasterom do zajedničkih smijeha na kauču – znaj da tvoj suigrač nije nestao. On je tu. On navija za tebe, prati te u svakom tvom koraku i želi da rasteš u radosti i hrabrosti. Budi ponosan na svoga brata, jer on je dio tebe i dio Božje vječne obitelji. Onaj dječak koji je s toliko strasti slagao modele aviona sada promatra svijet iz perspektive one 'širine i dužine i visine i dubine' o kojoj Pavao govori. On je kod kuće.

Govorim vama koji slušate u ovoj tišini – roditeljima koji nose nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se u ovoj noći osjeća usamljeno i slomljeno. Isus vas vidi. On ne važe vaše grijehe, on ne broji vaše padove; on vam pruža ruke koje su probodene radi vas. Benov život, iako kratak poput bljeska zvijezde padalice, ostavio je trag koji grije mnoga srca – baš kao što onaj čisti zdenac u dalekom vijetnamskom selu, podignut u njegovo ime, i dalje govori da ljubav ne umire s posljednjim izdahom. Ljubav nastavlja teći, tiho i postojano, mijenjajući svijet iz sjene. Vaša bol je stvarna, ali Božja ljubav je stvarnija. Njegov mir nije odsutnost boli, već prisutnost Boga usred te boli.

Što ćemo dakle ponijeti iz ove Riječi kad kročimo natrag u vrevu svakodnevice? Ponesite jednu posve jednostavnu, tihu misao: niste sami. Kada vas sutra ujutro preplavi val sjećanja, kada ugledate njegovu sliku ili osjetite miris jutra, zastanite na tren, udahnite duboko i sjetite se da je naš dragi Ben na sigurnome, u Očevu domu. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmijeh onomu tko je žalostan, tiha molitva za neko dijete na bolničkom krevetu, kap ljubavi darovana bez računa. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je pod križem stajala u tišini i svaku riječ čuvala u srcu, zagrli i utješi. Gospodin je vaša snaga, vaša stijena i vaša neprolazna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.