Srijeda dvadeset devete nedjelje kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, tihi prizor iz doma obitelji Vo. Ben sjedi na podu, okružen modelima zrakoplova koje je tako strastveno proučavao. Njegov um, tako brz i pronicljiv – onaj isti um koji je u četvrtom razredu rješavao zadatke za osmi razred i gradio složene digitalne svjetove – sada se smirio. Pored njega, njegov mlađi brat Ryan promatra ga s onim povjerenjem koje samo mlađi brat ima prema starijem. Nema tu velike buke, nema velikih riječi. Samo dječak koji voli, dječak koji je u svakom detalju svoga života – od 'Con Chim Airlines' do onih sati provedenih u 'airport spottingu' s tatom – tražio smisao i povezanost. Gledajući ga tako, vidimo dječaka čija je znatiželja bila prozor u Božju beskrajnu kreativnost.

Sveti Pavao nam danas u poslanici Efežanima govori o 'tajni' koja je sada objavljena. On kaže: 'Da su pogani subaštinici, suudovi istoga Tijela i sudionici obećanja u Kristu Isusu po evanđelju.' Pavao govori o nečemu što je bilo skriveno, a sada je postalo vidljivo: da smo svi mi, bez obzira na naše rane ili naše godine, dio istoga Božjeg plana. Pavao sebe naziva 'najmanjim od svih svetih', onim koji je dobio milost naviještati 'neistraživo bogatstvo Kristovo'. Danas, dok se prisjećamo našeg Benjamina, četiri mjeseca nakon što je zakoračio u vječnost, te Pavaoove riječi dobivaju novu težinu. Ben je svojim životom, svojom blagošću i onom nevjerojatnom, gotovo neshvatljivom spremnošću da ponudi cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama, postao svjedok tog 'neistraživog bogatstva'. On nije čekao starost da bi razumio što znači biti upravitelj Božje milosti; on je to živio u svojoj svakodnevici, u svojoj nježnosti prema svima oko sebe.

Moramo, međutim, zastati i priznati istinu prije nego što potražimo utjehu. Jer tuga ima svoj glas, a tišina u kući – nakon četiri mjeseca – zna odzvanjati poput prazne piste s koje su se zrakoplovi zauvijek povukli. Dragi Alane, draga Thao, znam da u onim trenucima kada umor pritisne kapke prije zore, kada se sjećanje na Benov glas i njegove priče miješaju sa suzama, u vašim dušama znaju proviriti oni preteški tereti. Ponekad se u tišini uvuče onaj tihi, bolni šapat: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li previdjeli neki znak, je li se to moglo spriječiti? Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od svake boli: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, nikada nije bila posljedica ičega što ste vi učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze posve neočekivano, mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Bena savršenom, predanom roditeljskom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već vas gleda s neizrecivom nježnošću i skida taj teški kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista i Bog ju je primio u svoje ruke.

I upravo tu, u toj pukotini naše ljudske nemoći, događa se evanđeoski preokret. Isus nas danas u Evanđelju po Luki poziva na budnost. 'Budite i vi pripravni', kaže nam Gospodin, 'jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.' Često se bojimo tih riječi. Čujemo u njima prijetnju. Ali pogledajte dublje. Isus ne govori o strašnom sucu; on govori o gospodaru koji dolazi kući. I što taj gospodar čini? On ne kažnjava one koji su ga čekali; on ih posjeda za stol i sam ih poslužuje. To je slika neba. To je slika onoga 'banketa' na kojem sada sjedi naš Ben. On nije izgubljen u nekom dalekom prostoru; on je kod kuće, u domu Oca, gdje su sve njegove brige, sva njegova bol i sva njegova pitanja – 'Zašto se ovo događa?' – pretvoreni u mir. Sjetite se onoga sna koji je tata imao, onoga trenutka pred sobom 419, kada je Ben, nakon svega što je prošao, rekao: 'Ne brini, ja ću vas pratiti.' To nije bio san očaja, to je bila objava vječnosti.

Ben je bio dječak koji je znao čekati, ali je znao i djelovati. Kodiranje igara, slaganje zrakoplova, briga za obitelj – to su bili njegovi načini 'opasivanja bokova'. On je bio 'vjerni i razumni upravitelj' nad darovima koje mu je Bog dao. Njegov život, iako kratak po našem ljudskom kalendaru, bio je ispunjen bogatstvom ljubavi. On nije čekao da postane odrastao da bi bio velik; on je bio velik u svojoj djetinjoj vjernosti. I sada, Ryan, ti koji si bio njegov suigrač u svemu, znaj da tvoj brat nije otišao iz tvoje blizine. On je tvoja snaga. Kada osjetiš prazninu, sjeti se da je on dio tebe, dio tvoga odrastanja, dio tvoje hrabrosti. Nastavi živjeti za obojicu, s onim istim osmijehom koji je Ben tako rado dijelio.

Govorim vama koji slušate u ovoj tišini – roditeljima koji nose nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se u ovoj noći osjeća usamljeno i slomljeno. Isus vas vidi. On ne važe vaše grijehe, on ne broji vaše padove; on vam pruža ruke koje su probodene radi vas. Benov život, iako kratak poput bljeska zvijezde padalice, ostavio je trag koji grije mnoga srca. Njegova ljubav nastavlja teći, tiho i postojano, kroz svako malo djelo dobrote koje činite u njegovo ime. Svaki put kada nekome pomognete, kada nekome darujete osmijeh ili utjehu, Benov duh je tu. On je onaj koji vas potiče da ne odustanete.

Što ćemo dakle ponijeti iz ove Riječi kada kročimo natrag u vrevu svakodnevice? Ponesite jednu posve jednostavnu, tihu misao: niste sami. Kada vas sutra ujutro preplavi val sjećanja, kada ugledate njegovu sliku ili osjetite miris jutra, zastanite na tren, udahnite duboko i sjetite se da je naš dragi Ben na sigurnome, u Očevu domu. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – možda pomoć nekome tko je u nevolji, možda trenutak molitve za drugu djecu koja se bore. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je pod križem stajala u tišini i svaku riječ čuvala u srcu, zagrli i utješi. Gospodin je vaša snaga, vaša stijena i vaša neprolazna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.