Spomendan svetog Jeronima, prezbitera i crkvenog naučitelja

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, gotovo neprimjetan prizor: dječak koji sjedi u zračnoj luci, okružen žamorom putnika, s pogledom uprtim u nebo kroz staklenu stijenku terminala. Benjamin Vo nije samo čekao let; on je u tom tihom promatranju, u toj fascinaciji Boeingovim zrakoplovima, tražio red, tražio preciznost, tražio ljepotu u mehanici koja prkosi težini. Sjetite se onog njegova zaraznog osmijeha i onog posebnog gigota kojim bi govorio o svojoj zamišljenoj kompaniji, 'con chim airlines'. To nije bila samo dječja igra; to je bila duša koja je već u svojoj petnaestoj godini razumjela da život ima smisla samo ako se usmjeri prema visinama, ako se usmjeri prema nečemu što nadilazi naše zemaljske granice. Danas, dok slavimo svetog Jeronima, čovjeka koji je cijeli život proveo tražeći Božju Riječ u izvorniku, ta slika 'uzlijetanja' prema istini postaje naša molitva.

U prvom čitanju iz Knjige o Jobu susrećemo čovjeka koji se bori s tišinom neba. Job kaže: 'Should one wish to contend with him, he could not answer him once in a thousand times.' Job zna da je Bog velik, da je On stvorio Plejade i Orion, da On hoda po vrhovima morskih valova. Ipak, u toj veličini, Job osjeća bol. On osjeća prazninu. 'Should he come near me, I see him not; should he pass by, I am not aware of him.' To je iskustvo mnogih od vas. Pitate se gdje je Bog u vašoj boli. Pitate se zašto su odgovori tako tihi kada je vaša potreba tako glasna.

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Ben, vaš ljubljeni sin, prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Je li ovo neka kazna?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest koja ga je odnijela nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica nečega što ste vi učinili ili propustili učiniti. Bog ne šalje bolest. Neke oluje u životu dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli. On je kod Onoga koji je stvorio svaku zvijezdu i svaki let.

Pogledajte Evanđelje. Isus hoda putem. Netko mu prilazi i kaže: 'I will follow you wherever you go.' Isus odgovara: 'The Son of Man has nowhere to rest his head.' Isus nas poziva da budemo putnici, da budemo ljudi koji ne traže svoje gnijezdo u ovom prolaznom svijetu, već u Njegovom kraljevstvu. Ben je bio takav putnik. On je vidio svijet – od Pekinga do Vatikana, od Lourdesa do Tokija. On je sakupljao iskustva, ali njegovo srce, to nježno srce koje je htjelo dati svu svoju ušteđevinu za strica Williama, bilo je usmjereno prema nečemu većem. Sjetite se one njegove geste. On nije morao razbiti tu kasicu; sama njegova namjera, ta čista, nepatvorena velikodušnost dječaka, bila je dovoljna. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. A Benovo srce bilo je, i ostaje, ispunjeno ljubavlju. Ta ljubav nije ispraznost. Ta ljubav je vječna.

Isus kaže drugome: 'Follow me.' Ali čovjek želi 'prvo pokopati oca'. Isus odgovara: 'Let the dead bury their dead. But you, go and proclaim the Kingdom of God.' To zvuči grubo, ali Isus nas zapravo upozorava da ne dopustimo da nas prošlost ili tuga zarobe u grobu. On nas poziva da gledamo naprijed, da stavimo ruku na plug. Gledati unatrag, žaliti za onim što se moglo dogoditi, znači izgubiti iz vida brazdu koju trebamo orati danas. A što je ta brazda za vas? To je život koji nastavljate za Bena, za Ryana, za vašu obitelj. To je život u kojem se sjećanje na Bena pretvara u djela ljubavi. Sjetite se onog sna od 25. lipnja. Ben je stajao pred vama, zdrav, u zelenim hlačama, i rekao: 'Ne brini, ja ću vas gledati.' To je vaš poziv: da živite tako da on može biti ponosan na vas, kao što je on bio ponosan na vas, svog 'funny dad' i svoju obitelj.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.