Subota dvadeset i četvrtoga tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, gotovo neprimjetan prizor iz svakodnevice našega Benjamina Voa. Sjetite se onog trenutka kada Ben stoji na malom bijelom stubištu na terasi, odjeven u sivu majicu 'Red, White and Cool', i gleda ravno u objektiv s onim svojim tihim, blagim izrazom lica. Nije bilo velike buke, nije bilo posebnog događaja; bio je to samo trenutak postojanja, trenutak u kojem je Ben jednostavno bio tu, prisutan, sav svoj u svojoj jednostavnosti. Taj dječak, čiji je um bio brz poput procesora u oblaku, čija je znatiželja sezala od visina Boeinga 737 do dubine ljudske empatije, u tom je trenutku bio poput onog zrna pšenice o kojem Pavao govori. On nije bio usmjeren na to da bude velik u očima svijeta; on je bio usmjeren na to da bude prisutan u ljubavi prema svojima.

Sveti Pavao nas danas suočava s pitanjem koje nam svima pritišće srce, osobito kada se nađemo pred prazninom koju je ostavio netko tako mlad i tako drag: 'Kako se mrtvi uskrisuju? S kakvim li će tijelom doći?' To je pitanje koje ne dolazi iz radoznalosti, nego iz duboke boli. To je pitanje majke koja želi znati gdje joj je sin, pitanje oca koji želi znati je li njegov dječak dobro. Pavao nam odgovara slikom sjetve. 'Što siješ, ne oživljuje ako ne umre.' On nam ne nudi jeftinu utjehu. On nam govori o preobrazbi. On nam govori da ono što je posijano u slabosti, biva uskrišeno u snazi. Benjamin, naš dragi Ben, bio je posijan u naš svijet kao dar. Njegova blagost, njegova nevjerojatna sposobnost da sluša tatine priče kao da su najvažnije na svijetu, njegova spremnost da ponudi sve što ima – čak i onaj svoj dragocjeni piggy bank za strica Williama – sve su to bili znakovi nečega što nadilazi smrt. To je bila klica vječnosti koja je već tada u njemu klijala.

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca od onog dana kada je Ben otišao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko teška da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada sjene postanu duge, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest koja ga je odnijela nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica nečega što ste vi učinili ili propustili učiniti. Bog ne šalje bolest. Neke oluje u životu dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više 'testova', gdje nema više boli, gdje je on onaj snažni, zdravi dječak iz tatinog sna, obučen u zelene hlače, koji poručuje: 'Ne brini, tata, sve je prošlo.'

Pogledajte Evanđelje. Isus govori o sijaču. Sjeme koje pada na dobru zemlju donosi rod. Ben je bio ta dobra zemlja. Njegovo srce, otvoreno i velikodušno, primilo je Riječ i donijelo stostruki rod. Sjetite se kako je on, unatoč svojoj briljantnosti, uvijek ostajao jednostavan. Sjetite se kako bi se uvijek nasmiješio kada bi govorio o 'con chim airlines'. To nije bila samo dječja igra; to je bila vizija, to je bila nada. On je vjerovao u let, u visine, u nešto što nadilazi ovozemaljsko. Sada on leti slobodan, u onom nebeskom prostranstvu gdje se svaki njegov san ostvaruje. On je postao 'životvorni duh', kako Pavao kaže za Krista. Njegova prisutnost u vašim životima, u Ryanovom životu, nije prestala. Ona se samo promijenila. Ona je sada utkana u vašu svakodnevicu na jedan nježniji, duhovniji način.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o Cybertruckovima i budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.