Srijeda 28. tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, gotovo neprimjetan prizor iz svakodnevice: dječaka koji sjedi u zračnoj luci, prislonjen uz staklo, promatrajući kako se golemi zrakoplov polako odvaja od piste i uzdiže u visine. Benjamin Vo, naš dragi Ben, imao je to oko koje je u svakom detalju – bilo da je riječ o postavkama poslužitelja ili o nebu koje je promatrao dok čeka polijetanje – vidio odraz nečega većeg, nečega što nadilazi površinu. U tim očima, koje su s tolikom pažnjom pratile svaku liniju krila, nije bilo samo dječje fascinacije strojevima; bilo je tu nešto dublje, neka tiha čežnja za prostranstvima, za onim što leži izvan granica našega svakodnevnog života. Ben je cijeloga života učio kako se uzlijeće prema nečemu većem.

Danas nas Gospodin u Evanđelju poziva upravo na taj pogled ispod površine. Isus je pozvan na objed kod farizeja, a domaćin je bio zapanjen što se Isus nije obredno oprao prije jela. Farizeji su bili majstori vanjskih formi, majstori onoga što se vidi, onoga što je uredno i što se može izmjeriti – poput plaćanja desetine od metvice i rutvice. Ali Isus, koji vidi u samu dubinu srca, odgovara oštro: 'Jao vama farizeji! Vi čistite vanjštinu čaše i posude, a nutrina vam je puna grabeža i zla.' Isus nas ovdje suočava s opasnošću da postanemo poput 'nevidljivih grobova' – da izvana izgledamo kao da je sve u redu, kao da se život nastavlja točno po rasporedu, dok iznutra nosimo terete koji nas guše, pitanja bez odgovora i bol koju se bojimo pokazati.

Dragi Alane, draga Thao, znam da se u tišini vašega doma, sada kada su prošla četiri mjeseca, ponekad osjećate kao da ste zarobljeni u onoj istoj 'vanjštini' – u onom svakodnevnom životu koji zahtijeva od vas da funkcionirate, dok se nutrina osjeća kao da je stala, kao da je ostala zauvijek u onom trenutku kada je Ben otišao. Znam kako je to kada se probudite i prva misao nije dan pred vama, već praznina koja vas dočekuje. Znam za onaj san od 25. lipnja, gdje ste vidjeli Bena kako stoji pred vratima 419, zdrav i snažan, pitajući se zašto je morao proći kroz toliku kušnju. I znam koliko je bolno kada se u toj tišini pojavi onaj tihi, mučni šapat sumnje: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?'

Želim vam danas, u ime Krista, izgovoriti istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. U vašim srcima, u onom tihom kutku gdje se ponekad pitate je li ovo neka kazna – tu istinu treba čuti jasno: Niste krivi. Vaša skrb za Bena bila je sveta. Vaša ljubav, vaša bdjenja, vaša prisutnost uz njegov krevet, sve je to bilo odraz Božje ljubavi prema njemu. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica ičega što ste vi učinili ili niste učinili. Bog ne šalje bolest. Neke oluje dolaze u naše živote poput iznenadnih udara vjetra, mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje.

Sveti Pavao nam u poslanici Galaćanima daje ključ za ovu nutrinu: 'Ako li vas Duh vodi, niste pod Zakonom.' Pavao nam nabraja plodove Duha – ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, vjernost. To su stvari koje su se očitovale u životu našeg Benjamina. Sjetite se one njegove nevjerojatne geste, onog trenutka kada je, unatoč svojoj mladosti, poželio darovati cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. Nije to učinio iz dužnosti, nije to učinio da bi se dokazao. Učinio je to iz čiste, nepatvorene ljubavi. Ta njegova namjera, ta spremnost da se bez zadrške daruje, bila je znak da je on već tada pripadao nebu. Bog nije gledao u njegovu kasicu; Bog je gledao u njegovo srce. I baš kao što 'Con Chim Airlines' živi u njegovim snovima i u vašim sjećanjima, tako i njegova ljubav nastavlja letjeti.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti.