U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista budu sa svima vama.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, tišu scenu: dječaka koji sjedi za stolom, potpuno udubljen u slaganje modela zrakoplova. Njegovi prsti, tako precizni i nježni, slažu dijelove krila Boeinga 737 s nevjerojatnom pažnjom. Pored njega, na komadiću papira, ispisane su neke logičke jednadžbe koje bi većinu odraslih zbunile, ali njemu su jasne poput dana. To je bio Benjamin. Njegov um nije bio samo oruđe za rješavanje zadataka; bio je poput radara koji stalno traži horizonte, poput onog dječaka koji je s takvim žarom promatrao nebo, sanjajući o 'Con Chim Airlinesu'. U toj njegovoj znatiželji nije bilo oholosti, već čiste, dječje radosti otkrivanja svijeta koji je Bog stvorio. Danas, dok stojimo pred Božjom riječju, taj nam dječak pomaže vidjeti ono što često ostaje skriveno našim umornim očima.
Sveti Ivan nam u Otkrivenju opisuje prizor koji oduzima dah. On vidi svitak u ruci Onoga koji sjedi na prijestolju, svitak zapečaćen sa sedam pečata. Nitko ga ne može otvoriti. Nitko na nebu, nitko na zemlji. I Ivan plače. Zamislite tu tugu – osjećaj da je povijest, da je smisao svijeta, da je odgovor na naše boli zauvijek nedostupan, zapečaćen, zaključan. 'Ne plači', kaže starješina. 'Pobijedio je Lav iz plemena Judina.' I tada, umjesto silnog lava, Ivan vidi Jaganjca. Jaganjca koji kao da je zaklan. To je srce naše vjere. Pobjeda nije u sili, nije u dominaciji, nije u onome što svijet smatra uspjehom. Pobjeda je u Jaganjcu koji je dao svoj život, koji je otvorio pečate svojom krvlju. Taj Jaganjac danas drži u svojim rukama i svitak Benjaminova života. On ga nije zapečatio da bi ga sakrio; On ga je otvorio da bi ga učinio dijelom vječnog hvalospjeva.
Ali, moramo stati ovdje. Prošlo je pet mjeseci od onog lipanjskog dana kada je Ben pošao Ocu. Tuga nije apstrakcija. Ona je ovdje, u ovoj prostoriji, u vašim srcima. Ona je ona tišina u kući kada se probudite i na tren zaboravite, a onda vas stvarnost ponovno susretne. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na njegov glas, na njegovu toplinu, na one bezbrojne trenutke kada je s takvim povjerenjem gledao u vas, pogodi poput vala koji lomi prsa. Možda se u tišini noći opet prikrade ono teško, muklo pitanje: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li nešto propustili u brizi za njega? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora oprati svaku kap gorčine do samoga korijena: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti; ni jedna budnost na svijetu ne bi ih mogla zaustaviti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj teški, nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivice, jer vaša je ljubav bila čista i Bog ju je primio kao najljepši dar. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.
Isus u Evanđelju po Luki plače. 'Kad se približi Jeruzalemu, ugleda grad i zaplaka nad njim.' To nije plač nemoći. To je plač ljubavi koja vidi što je skriveno. 'Kad bi i ti znao što ti donosi mir!' Isus vidi razaranje koje dolazi, vidi kamenje koje će pasti, vidi tugu koja će prekriti grad. On zna što znači izgubiti, što znači biti slomljen. On plače nad Jeruzalemom, ali plače i nad svakim od nas. On plače s vama, Alane i Thao. On plače s tobom, Ryan. Njegove suze nisu daleko od vaših. One su pomiješane s njima. Isus nije došao da nam objasni zašto se događaju tragedije; On je došao da bude s nama usred njih. On je došao da nam kaže da je On onaj koji je prošao kroz smrt i pobijedio je. On je Jaganjac koji je bio zaklan, ali koji sada živi zauvijek.
Sjetite se one Benjaminove geste, one dječje, nevine, a tako duboke namjere. Kada je pomislio na svog strica Williama, nije razbijao kasicu, nije se hvalio, nije tražio da ga itko vidi. On je jednostavno, iz ljubavi, ponudio sve što je imao. To je bila njegova vjernost. Ta gesta nije nestala. Ona je sjeme koje je Bog posijao u vječnost. Baš kao što taj zdenac u Cà Mau sada daje vodu žednima u Benovo ime, tako i njegov duh nastavlja činiti dobro na načine koje tek naslućujemo. On nije bio dječak koji je samo 'učio'; on je bio dječak koji je učio kako voljeti. I ta ljubav, ta njegova nježnost prema vama, prema tati, prema Ryanu – to je ono što ostaje. To je ono što ne može biti uništeno.
Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, snove i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. On te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.
I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio gledati na nebu. On je onaj dječak koji je gledao u horizont, a sada gleda u lice svoga Stvoritelja.
Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno maleno, posve sakriveno djelo ljubavi u njegov spomen – pomozite nekome tko je umoran, osmjehnite se djetetu koje plače, recite dobru riječ onome tko je sam. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, naše nebeske Majke koja je stajala pod križem i zna svaku bol srca, zagrli i zaštiti. Ona vas vodi k svome Sinu, u čijim je rukama naš Ben pronašao svoj vječni dom. Neka vas Njegova milost prati, neka vas Njegova ljubav tješi, danas i u vijeke vjekova. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Poučeni spasiteljevim zapovijedima i božanskim naukom usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i odpus ti nam duge naše, kako i mi odpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Gospodin vas blagoslovio, čuvao od svakoga zla i priveo u život vječni. Idite u miru.
✝ Blagoslovio vas svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.