Posveta Lateranske bazilike

Zamislite na trenutak jedan običan, sunčan dan u Rimu. Sjećate se one fotografije Benjamina ispred bazilike svetoga Petra? Stoji tamo, s onim svojim prepoznatljivim osmijehom, ruke gurnute u džepove, cap na glavi, savršeno opušten usred veličanstvenosti vjekova. U tom trenutku, on nije bio samo turist; on je bio dječak koji je u svakom kamenu, u svakom luku, u svakom detalju arhitekture tražio nešto veće od sebe. Njegov um, koji je tako lako shvaćao složene strukture oblaka i kodove tehnologije, u tim je trenucima bio usmjeren prema ljepoti koja ne prolazi. Danas, na blagdan Posvete Lateranske bazilike, Crkva nas ne poziva da se divimo samo zidovima od kamena i mramora. Ona nas poziva da uđemo u dublje otajstvo: 'Zar ne znate da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?'

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Prošla su četiri mjeseca od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu. Tuga nije neka apstraktna misao. Ona je stvarna. Ona je ona tišina u kući koja se čini preteškom, ona je prazna stolica za obiteljskim stolom, ona je trenutak kada se ujutro probudite i na djelić sekunde zaboravite, a onda vas stvarnost udari poput vala. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na Benov glas, na njegovu znatiželju ili na onaj trenutak kada je s takvom ozbiljnošću slušao tatine priče – kao da su najvažnije na svijetu – pogodi poput udara vjetra u prsa. Možda se u tami noći opet pojavi ono tiho, bolno pitanje: jesmo li mogli učiniti više? Je li naša roditeljska briga negdje zakazala? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora iscijeliti svaku kap gorčine do samoga dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista, a Bog je primi u svoje ruke kao mirisni tamjan. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

U današnjem čitanju iz Ezekielove knjige vidimo vodu koja izvire ispod praga hrama. Ta voda nije samo simbol; ona je život. Gdje god ta voda dotakne zemlju, sve oživljava, sve cvjeta, sve postaje plodno. Zamislite tu rijeku kao Božju milost koja teče kroz život našeg Benjamina. On je bio dječak čije je srce bilo poput te rijeke. Sjetite se, nije to bilo samo u njegovoj briljantnoj logici ili u njegovim snovima o 'Con Chim Airlinesu'. Bila je to njegova sposobnost da bude 'izvor' za druge. Sjetite se onog trenutka kada je, usred svoje mladosti, ponudio cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama nakon moždanih udara. Nije to bilo hvalisanje. Nije to bilo nešto što je itko od njega tražio. To je bila voda koja izvire iz hrama njegove duše – čista, nesebična ljubav koja želi davati, koja želi liječiti, koja želi biti prisutna. Taj dječak, koji je tako volio promatrati avione i sanjati o visinama, već je tada, u svojoj skrivenosti, živio ono što Ezekiel opisuje: 'Uz obale rijeke rast će svakovrsno drveće... plod će im služiti za hranu, a lišće za lijek.' Ben je bio taj lijek. Njegova dobrota, njegov osmijeh, njegova prisutnost – to je bio lijek za sve one koji su ga poznavali.

U Evanđelju danas vidimo Isusa kako čisti hram. On ne podnosi kada se ono što je sveto pretvori u mjesto trgovine, u mjesto gdje se računa, gdje se mjeri, gdje se gubi smisao. On tjera trgovce jer želi da hram bude mjesto susreta s Ocem. 'Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.' Isus govori o svome Tijelu, o hramu svoga otkupljenja. Braćo i sestre, vi ste taj hram. Vaša obitelj, vaša bol, vaša nada – sve je to sada dio hrama koji je uskrsnuo. Kada se osjećate razoreno, kada se osjećate kao da su zidovi vašeg svijeta srušeni, sjetite se da je Isus taj koji podiže. On ne gradi od cigle; on gradi od ljubavi. On gradi od onih trenutaka kada ste se grlili, kada ste plakali zajedno, kada ste dijelili obroke. Ben je sada dio tog vječnog hrama. On nije u prošlosti; on je u središtu Božje prisutnosti, gdje nema bolesti, gdje nema 'zašto', gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio gledati na nebu.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, sunčane dane i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. On te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio.

Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmjehnite se nekome tko je tužan, pomozite nekome tko nosi težak teret, izgovorite riječ utjehe onome tko je usamljen. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je stajala pod križem i razumije svaku bol, zagrli i utješi. Ona zna put. Ona zna kako se nosi bol. Ona vas vodi k Njemu, koji je vaša stijena, vaša snaga i vaša vječna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.