Posveta Lateranske bazilike

Zamislite, na trenutak, onu živu, bistru vodu o kojoj nam prorok Ezekiel danas govori. To nije obična voda koja stoji u lokvama; to je voda koja izvire iz hrama, voda koja teče, voda koja svojim tokom mijenja sve što dotakne. Ezekiel kaže da gdje god ta voda dođe, sve oživljava. Pustinjska zemlja postaje plodna, more koje je bilo slano i mrtvo postaje svježe, a stabla uz obale ne prestaju rađati plodom. To je slika Božje prisutnosti koja neprestano teče kroz povijest, kroz naše živote, kroz naše obitelji. Danas, dok slavimo posvetu Lateranske bazilike, mi ne slavimo samo kamenje i zidove drevne crkve u Rimu. Mi slavimo činjenicu da je Bog izabrao prebivati među nama. On je izabrao biti naš hram, a nas je učinio svojim hramom.

Sjetite se našeg Benjamina. Sjetite se onog njegovog pogleda, onog dječjeg, a opet tako dubokog sjaja u očima dok bi promatrao zrakoplove u zračnoj luci. Ben je bio poput te vode iz Ezekielova proročanstva. On nije bio statičan. On je bio dječak pokreta, dječak koji je uvijek težio nečemu višem, nečemu što leti, nečemu što povezuje. Kada bi pričao o svom zamišljenom 'Con Chim Airlinesu', u njegovim očima niste vidjeli samo dječju igru. Vidjeli ste želju da gradi, da stvara, da donosi radost. On je bio poput stabla posađenog uz vodu o kojem govori psalm: uvijek spreman, uvijek plodan u svojoj dobroti, uvijek okrenut prema svjetlu. Čak i u onim trenucima kada je njegovo tijelo bilo umorno, njegovo srce je nastavilo teći poput te rijeke, donoseći život svima koji su ga poznavali.

Često se pitamo gdje je ta voda danas. Gdje je taj život kada osjećamo da je sve oko nas postalo slano i gorko? Prošlo je četiri mjeseca, Alane i Thao, od onog dana kada je Ben pošao u vječnost. Znam da u vašem domu ta tišina ponekad zvuči poput najglasnije buke. Znam da postoje dani kada se probudite i prva misao nije 'dobro jutro', već težina koja pritišće grudi. Znam da tražite Bena u svakom kutku, u svakom zvuku, u svakom snu. Možda se pitate: 'Zašto je presušio taj izvor radosti u našoj kući?' Možda se u onim satima noći kada san ne dolazi, u misli ušulja ona sjena, onaj tihi otrov koji kaže: 'Da sam učinio ovo, da sam vidio ono, možda bi sve bilo drugačije.'

Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja vas mora osloboditi. Bolest, taj teški križ koji je vaš dječak nosio, nikada nije bila kazna. Ona nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila u vašoj kontroli. Bog ne šalje bolest. Bog ne optužuje roditelje koji su dali sve od sebe, koji su bili uz njega u svakom koraku, u svakoj bolnici, u svakom gradu od Rima do Lourdesa. Niste propustili ništa. Vi ste bili Benova sigurna luka, njegova tvrđava. Molim vas, spustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nikada nije bio vaš. Bog vas gleda s ljubavlju, a ne s optužbom. Vi ste ga ljubili onako kako Krist ljubi – potpuno, predano, bez zadrške. To je jedino što na kraju ostaje. Vi ste bili hram njegove sigurnosti, i taj hram je ostao svet.

Isus u današnjem Evanđelju tjera trgovce iz hrama. On ne podnosi da se ono što je sveto pretvori u mjesto trgovine, u mjesto gdje se mjeri i računa. On nas podsjeća da je hram prostor za susret, a ne za kalkulacije. Možda se i vi, u svojoj boli, osjećate kao da ste u hramu koji je srušen. Ali sjetite se što Isus kaže: 'Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.' On ne govori o zidovima od kamena. On govori o svome tijelu, o svome životu koji pobjeđuje smrt. Ben sada sudjeluje u tom uskrsnuću. On je postao dio tog vječnog hrama gdje nema više suza, gdje nema više 'slane vode' patnje, nego samo čista rijeka Božje ljubavi.

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje. Ben te gleda. On te bodri. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, neka to bude tvoj tihi znak od njega: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi biti hrabar, nastavi rasti, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna. Ti nosiš dio njegovog osmijeha u sebi. To je tvoj dar svijetu, baš kao što je on bio dar svima nama.

Sjetite se onog sna koji je tata imao, onog sna u kojem je Ben bio zdrav, u kojem je Ben bio snažan, u kojem je Ben bio onaj koji plaća sladoled. To nije bio samo san. To je bila poruka ljubavi. Ben vam želi reći da je dobro, da je on onaj koji vas sada hrani svojom ljubavlju, da je on onaj koji vas čeka na kraju vašeg puta. On je onaj dječak koji je uvijek bio spreman dati, a sada vam daje mir. On vam daje svoju prisutnost u svakom trenutku kada osjetite da ne možete dalje. On je sada u 'Banquet of Heaven', u onoj vječnoj radosti o kojoj je Isus govorio. Tamo nema više testova, nema više bolnica, nema više straha.

I dok Ben sada uživa u toj vječnosti, njegova ljubav nastavlja teći ovdje na zemlji. Kao ona rijeka iz hrama, ona dopire do onih kojima je najpotrebnije. Sjetite se kako je Ben, u svojoj dječjoj nevinosti, htio dati cijelu svoju kasicu za strica Williama. To nije bila samo namjera; to je bio sjeme koje je Bog posijao. To sjeme danas donosi plod u onom bunaru koji je iskopan u njegovo ime, u onoj čistoj vodi koja sada teče za ljude u potrebi. Benova ljubav nije prestala. Ona se samo pretvorila u rijeku koja hrani druge. Vaš dječak, vaš Benjamin, i dalje čini svijet boljim mjestom. On je i dalje onaj koji daje, onaj koji brine, onaj koji nas uči što znači biti hram Božji.

Kada danas izađete iz ovoga prostora, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Ne pokušavajte nositi ovaj teret sami. Pustite da vas Gospodin nosi. Pustite da vas naša nebeska Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna što znači izgubiti dijete. Ona zna bol, ali ona zna i uskrsnuće. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.