Trideseta nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak dječaka koji sjedi u tišini, pognute glave nad nacrtom zrakoplova, s onim svojim prepoznatljivim, blagim osmijehom koji kao da govori da je već negdje visoko, u nebeskim visinama koje je toliko volio. Sjećate se, dragi moji, kako je naš Benjamin Vo s takvim žarom pričao o svojoj zamišljenoj kompaniji 'Con Chim Airlines'? Njegov um, tako briljantan i logičan, uvijek je tražio uzgon, uvijek je tražio način da se vine iznad svakodnevice. Danas, četiri mjeseca nakon što je naš Ben završio svoj zemaljski put trinaestoga lipnja, mi stojimo pred riječima svetoga Pavla koji nam govori o tome kako smo postali 'uzor svim vjernicima'.

Sveti Pavao piše Solunjanima: 'Primili ste riječ u velikoj nevolji, s radošću Duha Svetoga.' Ta 'velika nevolja' i 'radost Duha' – to je paradoks koji danas svi mi ovdje, na ovaj ili onaj način, nosimo u svojim grudima. Kako spojiti bol gubitka s radošću vjere? Kako nastaviti hodati kada se čini da je krilo našega zrakoplova slomljeno?

Moramo biti potpuno iskreni jedni s drugima prije nego što dopustimo svjetlu Evanđelja da nas dotakne. Znam da postoje dani kada tišina u vašoj kući, Alane i Thao, ima težinu koja pritišće pluća. Znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na Bena – na njegovu znatiželju, na način na koji je slušao tatine priče kao da su najvažnije na svijetu, na onu njegovu čistu, dječju spremnost da ponudi sve što ima, pa i cijelu svoju kasicu-prasicu za strica Williama – jednostavno presiječe. Ta kasica nikada nije razbijena, taj novac nikada nije potrošen, ali taj čin, ta neizgovorena žrtva, taj 'da' ljubavi, ostaje zauvijek zapisan u Božjem sjećanju. On je bio dječak koji je razumio srž zakona prije nego što je uopće čuo pitanje farizeja.

Ipak, u onim najtišim satima, kada noć postane preduga, u vaše misli zna ušuljati onaj tihi, bolni šapat: 'Jesam li učinio dovoljno? Jesam li mogao nešto spriječiti? Je li moje dijete patilo zbog nečega što sam propustio?' Želim vam danas reći istinu koja vas mora osloboditi: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest koja je dotaknula vašega dječaka nije bila kazna, niti je došla iz bilo kakvog ljudskog propusta. Ne postoji roditeljska budnost na ovom svijetu koja je mogla zaustaviti val koji je došao izvan svakog ljudskog dosega. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova sigurna luka, njegov dom, njegovo sve. Ta ljubav bila je čista, potpuna i savršena. Spustite taj kamen krivnje s vaših ramena. Pustite ga. Bog vas ne gleda s prijekorom; on vas u ovoj boli grli onim istim rukama koje drže i vašega Bena.

U današnjem Evanđelju, farizeji pitaju Isusa: 'Koja je zapovijed najveća?' Oni traže pravilo, oni traže granicu, oni traže definiciju. Isus im ne daje popis dužnosti. On im daje samoga sebe. 'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.' I odmah dodaje: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.'

Vidite li tu sliku? To je jedini zakon koji vrijedi u vječnosti. Benjamin je živio taj zakon. On je ljubio svojega brata Ryana, on je ljubio svoje roditelje, on je ljubio svijet oko sebe svojim znatiželjnim umom. Kada je Ben razmišljao o 'Con Chim Airlines', on nije razmišljao samo o biznisu; on je razmišljao o povezivanju ljudi, o letenju, o slobodi. Sada on leti u toj slobodi za kojom je uvijek čeznuo. On je sada u onom 'Banquet of Heaven', u onom nebeskom zrakoplovu koji nikada ne slijeće, gdje nema više straha, gdje nema više boli, gdje je sve što je bilo slomljeno – cijelo.

Ryane, brate mali, znam koliko ti nedostaje tvoj suputnik u igrama, tvoj brat s kojim si dijelio snove o budućnosti. Znam da su dani bez njega drukčiji. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje ovdje. Ben te gleda s nebesa, on se raduje svakom tvom uspjehu, svakoj tvojoj radosti. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako mirno reže oblake, znaj da je to mali, tihi znak od Bena: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi rasti, nastavi biti hrabar, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili.

Ova služba riječi danas je poziv svima nama – roditeljima koji nose težak križ gubitka, djeci koja pate, svima koji se u tišini pitaju kamo dalje – da primimo tu snagu o kojoj Pavao govori. Naš dragi Benjamin sada je dio one 'mnogolike mudrosti Božje'. Njegov život nije bio slučajnost. On je bio dar koji se nastavlja u vječnosti. On je sada onaj koji moli za vas, koji vas čeka na kraju vašega puta, baš kao što ste ga vi čekali u onim snovima, u onim trenucima mira.

Kada danas izađete iz ovoga prostora u svoju svakodnevicu, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Pustite da vas ta misao vodi. Niste sami na putu. Božja ruka je pružena prema vama, a zagrljaj naše nebeske Majke Marije čeka da vas utješi. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.