Utorak dvadeset devete sedmice kroz godinu

Zamislite na trenutak dječaka koji sjedi za stolom, okružen nacrtima i onim svojim tihim, pronicljivim fokusom, dok mu misli lete brzinom zrakoplova koje toliko voli. Sjećate se onog sjaja u njegovim očima kada bi govorio o 'Con Chim Airlines'? Bio je to dječak čiji je um bio poput savršeno kodiranog sustava – sve je imalo svoje mjesto, svoj red, svoju logiku. Danas, četiri mjeseca nakon što je naš dragi Benjamin Vo završio svoj zemaljski put trinaestoga lipnja, mi stojimo pred riječima svetoga Pavla koje nam govore o jednom drugom, nebeskom ustrojstvu. Pavao Efežanima piše: 'Vi niste više tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji.'

Razmislite o toj slici: 'ukućani Božji'. To nije neka daleka, hladna titula. To znači da je Ben kod kuće. On nije stranac u nebeskom kraljevstvu; on je u svome domu. Pavao nam govori da je Krist srušio zidove neprijateljstva, da je svojim tijelom na križu uklonio sve ono što nas dijeli od Boga. Za nas, u našoj boli, to znači da između nas i našega Bena više ne postoji zid. Postoji samo veo, tanak i proziran, kroz koji nas on gleda, a mi ga osjećamo u svakom dahu ljubavi koju još uvijek dijelimo.

Ali, braćo i sestre, moramo biti iskreni o onome što nosimo u srcu. Znam da je ova jesen teška. Znam da postoje dani kada se u vašem domu, Alane i Thao, tišina čini kao da ima težinu. Sjetite se onog trenutka kada je Ben, s onom svojom urođenom, dječjom plemenitošću, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu za strica Williama. On nije morao razbiti tu kasicu, nije morao isprazniti svoje blago; sama ponuda bila je dovoljna. Ta njegova spremnost da dadne sve što ima za drugoga – to je bila njegova najveća koda, njegov najvažniji algoritam ljubavi. On je bio dječak koji je razumio da se život ne mjeri onim što gomilamo, nego onim što smo spremni darovati.

Ipak, znam da se u noćnim satima, kada se svijet utiša, u vaše misli zna ušuljati onaj tihi, bolni šapat: 'Jesam li mogao više? Jesam li nešto propustio?' Želim vam danas reći istinu koja vas mora osloboditi: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest koja je dotaknula vašega dječaka nije bila kazna, niti je došla iz bilo kakvog ljudskog propusta. Ne postoji roditeljska budnost na ovom svijetu koja je mogla zaustaviti val koji je došao izvan svakog ljudskog dosega. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova sigurna luka, njegov dom, njegovo sve. Ta ljubav bila je čista, potpuna i savršena. Spustite taj kamen krivnje s vaših ramena. Pustite ga. Bog vas ne gleda s prijekorom; on vas u ovoj boli grli onim istim rukama koje drže i vašega Bena.

U današnjem Evanđelju Isus nam govori: 'Budite poput ljudi koji čekaju svoga gospodara kad se vraća sa svadbe.' On govori o budnosti, o tome da budemo spremni otvoriti vrata čim on pokuca. Zamislite tu scenu: Gospodar se vraća, a umjesto da zahtijeva službu, on sam opasuje pregaču, on sam poslužuje svoje sluge. To je Bog koji nas služi. To je Bog koji je primio Bena u svoje naručje. Ben je čekao, Ben je bio spreman, i sada on sjedi za tim istim stolom.

Ryane, brate mali, znam da ti Ben nedostaje. Znam da su dani bez tvog starijeg brata drukčiji, da ti nedostaje njegovo društvo, vaši zajednički razgovori o budućnosti i letenju. Ali sjeti se da ta bratska veza ne prestaje na groblju. Ben te gleda s nebesa. On je tvoj brat navijeke. Nastavi rasti, nastavi biti hrabar, nastavi nositi onu radost koju ste dijelili. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov kako mirno kroči kroz oblake, znaj da je to mali, tihi podsjetnik da je Ben dobro, da je slobodan od svake boli, i da te čuva s ljubavlju koja nikada ne prolazi.

Ova služba riječi danas je poziv svima nama – roditeljima koji nose neizreciv teret gubitka, djeci koja pate, svima koji se osjećaju sami u tamnim noćima – da čujemo Božji poziv da budemo 'ukućani Božji'. Ne u prolaznim stvarima ovoga svijeta, nego u milosti, u praštanju, u ljubavi koja se daruje. Naš dragi Benjamin sada je dio one nebeske gozbe, pridružen svetima koji su dali svoje živote iz ljubavi prema Kristu. On sada zagovara za vas, za svoju obitelj, i za sve one koji na ovom svijetu vode teške bitke.

Kada danas izađete iz ovoga prostora u svoju svakodnevicu, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Pustite da vas ta misao vodi. Niste sami na putu. Božja ruka je pružena prema vama, a zagrljaj naše nebeske Majke Marije čeka da vas utješi. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.