Subota dvadeset pete sedmice kroz godinu

Promatrajte danas dječaka koji stoji na obali, s vjetrom u kosi, dok gleda u nebo iščekujući polijetanje zrakoplova. Ta slika – taj trenutak iščekivanja – nije samo sjećanje na našeg Benjamina Voa, već je to slika svakoga od nas u ovom trenutku. Ben je bio dječak koji je volio visine, koji je u svom mladom srcu nosio neopisivu znatiželju za svijetom, za tehnologijom, za svime što leti i što spaja ljude. Bio je to dječak čiji je um bio brz, čija je duša bila nježna, i čiji je osmijeh – taj prepoznatljivi, topli osmijeh – bio poput svjetla koje obasjava prostoriju. Danas, dok stojimo pred riječima Propovjednika, ta nam se slika čini tako krhkom, a opet tako punom značenja. 'Raduj se, mladiću, dok si mlad', kaže nam Sveto pismo. 'Neka ti srce bude veselo u danima mladosti.'

No, Propovjednik nas odmah suočava s onim što svi osjećamo u dubini duše: 'Sve je ispraznost.' Kako se te riječi slažu s životom jednog petnaestogodišnjaka? Kako prihvatiti da je taj život, tako pun potencijala, tako pun ljubavi, završio tako brzo? Thao, Alane, Ryane, znam da tri mjeseca nakon 13. lipnja ta praznina u vašem domu nije postala manja. Znam da postoje jutra kada tuga dođe prije svjetla, i trenutci kada se zapitate gdje je nestao onaj dječak koji je s takvom radošću govorio o svojoj 'Con Chim Airlines'. Ali dopustite mi da vam kažem istinu: taj život nije bio ispraznost. Taj život je bio dar. I taj dar, baš kao i svaki dar od Boga, ima svoje mjesto u vječnosti koje mi sada ne možemo u potpunosti shvatiti, ali u koje možemo vjerovati.

Sjetite se onog trenutka kada je Ben, u svojoj nevinosti i dobroti, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne stricu Williamu. Nije je razbio, nije je ispraznio – bila je to ponuda srca koje nije kalkuliralo. To je bio Ben. U svijetu koji nas uči da čuvamo za sebe, on je bio spreman dati sve. To nije bila gesta djeteta koje ne razumije vrijednost novca; to je bila gesta duše koja je razumjela vrijednost ljubavi. Ta ponuda, taj trenutak čiste darežljivosti, zapisan je u nebesima. To je ostavština koju Ben ostavlja svima nama. To je lekcija o tome kako živjeti – ne za sebe, već za druge.

Moram biti potpuno iskren s vama, jer tuga ne podnosi lažnu utjehu. Znam da se u tišini noći, kada se zidovi čine preblizu, ponekad uvuku sjene sumnje. Možda se pitate: 'Jesam li mogla učiniti više? Jesam li nešto propustila?' Thao, Alane, želim da ovo čujete jasno i glasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta ili nečega što ste učinili ili niste učinili. Ben je bio okružen vašom ljubavlju, vašom brigom, vašim zagrljajima. Vi ste bili njegovo utočište. Bog ne šalje bolest, i Bog vas ne optužuje. Pustite taj teret krivnje, jer on nikada nije pripadao vama. Vi ste bili vjerni do samoga kraja, baš kao što je Isus bio vjeran svome Ocu na križu. Niste propustili ništa, jer ste dali sve što ste imali.

U današnjem Evanđelju po Luki, Isus govori učenicima: 'Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudske.' Učenici nisu razumjeli. Bili su uplašeni. Bili su zbunjeni. I to je potpuno ljudski. Kada se susretnemo s patnjom koja nadilazi naše razumijevanje, kada se susretnemo s gubitkom koji nas ostavlja bez daha, i mi smo poput tih učenika. Ne razumijemo. Bojimo se pitati. Ali Isus ne bježi od te zbunjenosti. On stoji s nama u njoj. On je onaj koji je prošao kroz 'ruke ljudske', kroz patnju, kroz smrt, kako bi nam pokazao da smrt nije posljednja riječ. Ben je sada u tom novom svijetu, u 'Banquet of Heaven', gdje nema više suza, gdje nema više bolesti, gdje se on ponovno smiješi onim svojim prekrasnim osmijehom.

Ryane, brate, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez njega drugačiji. Ali sjeti se onoga što je tata podijelio – onaj san o roller coasteru. To nije bila samo utjeha u snu. To je bila potvrda da je Ben s tobom. On te ne ostavlja. On te prati, on se smiješi tvojim uspjesima, on te tješi u tvojim tugama. Nastavi živjeti za obojicu. Nastavi istraživati, nastaviti biti znatiželjan, nastaviti voljeti ljude onako kako je on volio. Ti si dio njegove ostavštine. Ti si dokaz da ljubav ne umire, nego se mijenja i raste.

Dragi prijatelji, Benov život nije bio 'ispraznost'. Sjetite se onog bunara u Vijetnamu koji sada donosi život drugima u njegovo ime. To je Ben. To je njegova ljubav koja teče, koja hrani, koja ne prestaje. Svaki put kad učinite nešto dobro, kad budete ljubazni prema nekome, kad se nasmiješite u tuzi, vi činite da Ben živi. Vi činite da njegovo svjetlo i dalje sja u ovom svijetu.

Ne tražite odgovore na nemoguća pitanja. Ne pokušavajte shvatiti zašto je vrijeme bilo baš takvo. Umjesto toga, tražite Krista. On je onaj koji je prošao kroz smrt da bi vam otvorio vrata vječnosti. On vas drži za ruku. On vas ne pušta. Kada se danas vratite kući, nemojte se bojati tišine. U toj tišini, Bog govori. U toj tišini, osjetite toplinu Benove prisutnosti. On je dobro. A vi, vi ste pozvani da budete dobro, korak po korak, dan po dan. Oslanjajući se na Onoga koji je rekao: 'Ja sam uskrsnuće i život.' Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu onima koji su slomljenog srca. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti. Neka vas Njegov mir prati u svakom koraku, danas i zauvijek.