Spomen sv. Jeronima, prezbitera i crkvenog naučitelja

Sveti Jeronim, kojeg danas slavimo, bio je čovjek koji je strastveno tražio Božju riječ. Provodio je dane i noći u špilji u Betlehemu, prevodeći Sveto pismo, tražeći u svakom retku, u svakom slovu, lice Božje. On je znao da Božja riječ nije samo tekst na papiru, nego živi susret koji nas mijenja. Danas, dok čitamo Joba, susrećemo se s jednim od najtežih pitanja ljudskog srca: 'Kako može čovjek biti pravedan pred Bogom?' Job, čovjek koji je izgubio sve, gleda u nebo i pita se o Božjim putevima. On vidi Boga u veličini zvijezda, u silini mora, u planinama koje se pomiču. I osjeća se malenim. Osjeća se izgubljenim.

Sjetite se na trenutak Benjamina. Sjetite se onog dječaka koji je s takvom pažnjom i ljubavlju gledao u nebo, ne tražeći odgovore na teška filozofska pitanja, nego tražeći ljepotu zrakoplova koji paraju oblake. Ben je bio poput malog istraživača. Sjećam se slike na kojoj Ben, s onim svojim fokusiranim pogledom, strpljivo čeka u redu pod suncem, noseći svoju majicu s likovima iz 'Izbavitelja'. U tom trenutku, on nije bio 'bolesni dječak' ili 'gubitak'. On je bio Ben – znatiželjan, prisutan, živ. On je bio dječak koji je u svakom detalju svijeta pronalazio radost. I upravo u toj njegovoj sposobnosti da se divi, da bude zadivljen, možemo vidjeti odjek one Jeronimove strasti za istinom. Ben nije tražio argumente protiv Boga, kao što Job kaže da ne bi mogao; Ben je tražio život.

Moramo biti iskreni prema boli koju nosimo. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da postoje jutra kada tuga uđe u sobu prije sunca. Thao, Alane, Ryane, znam da ta praznina ponekad vrišti u tišini. Znam da postoje trenuci kada se u noći pitate: 'Zašto?' I možda se, u tim trenucima, uvukla sjena sumnje – ona podmukla misao koja pita jeste li mogli učiniti više, jeste li nešto propustili. Danas vas molim, u ime Božje ljubavi, odbacite te misli. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta ili nečega što ste učinili ili niste učinili. Ben je bio okružen vašom ljubavlju, vašom brigom, vašim zagrljajima. Vi ste bili njegovo utočište. Bog ne šalje bolest, i Bog vas ne optužuje. Pustite taj teret krivnje, jer on nikada nije pripadao vama. Vi ste bili vjerni do samoga kraja, baš kao što je Isus bio vjeran svome Ocu na križu. Niste propustili ništa, jer ste dali sve što ste imali. Bog vas ne gleda kroz prizmu onoga što se dogodilo, nego kroz prizmu ljubavi kojom ste ga grlili svakoga dana.

U Evanđelju danas čujemo Isusa kako kaže: 'Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje nasloniti glavu.' To je poziv na apsolutno povjerenje. Isus ne nudi lagan put. On nudi sebe. I sjetite se onoga što je Ben učinio za strica Williama. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu. On nije ništa razbio, nije ništa ispraznio – bila je to ponuda čistog srca koje nije kalkuliralo. To je bio Ben. U svijetu koji nas uči da mjerimo, da brojimo, da čuvamo za sebe, on je bio spreman dati sve. Ta ponuda – ta spremnost da se daruje – bila je odraz Božje vlastite darežljivosti. Ben je bio dječak čije je srce bilo otvoreno za druge.

Ryane, brate, znam da ti tvoj najbolji prijatelj nedostaje. Sjeti se onih snova koje ste dijelili, onih trenutaka na roller coasteru, onih razgovora o budućnosti. Ben nije otišao u daleku zemlju. On je s tobom u svakom tvom koraku. Nastavi živjeti za obojicu. Nastavi istraživati, nastaviti biti znatiželjan, nastaviti voljeti ljude onako kako je on volio. Ti si dokaz da ljubav ne umire, nego se mijenja i raste. Ti si dio njegove ostavštine, dio onog svjetla koje Ben i dalje sije po svijetu.

Isus nam danas govori: 'Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.' To ne znači da ne smijemo plakati ili žalovati. To znači da ne smijemo ostati zarobljeni u prošlosti. Ben ne bi želio da vi ostanete zarobljeni u boli. On bi želio da nastavite letjeti, da nastavite sanjati, da nastavite biti znatiželjni. Sjetite se onog bunara u Cà Mauu, onog 'Giếng Gioan Baotixita' koji u Benovo ime donosi život. To je nebo koje se otvara. To je ljubav koja ne prestaje, nego teče dalje, hraneći druge, gaseći žeđ onih koji su u potrebi. Benova ljubav je živa. Ona radi u svijetu kroz vas.

Kada se danas vratite kući, nemojte se bojati tišine. U toj tišini, Bog govori. U toj tišini, osjetite toplinu Benove prisutnosti. On je dobro. On je u Banquet of Heaven, u nebeskoj gozbi, gdje nema više suza, gdje je sve jasno. A vi, vi ste pozvani da budete dobro. Korak po korak. Dan po dan. Oslanjajući se na Onoga koji je rekao: 'Ja sam uskrsnuće i život.' Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu onima koji su slomljenog srca. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti. Neka vas Njegov mir prati u svakom koraku, danas i zauvijek. Amen.