Spomen sv. Karla Boromejskog, biskupa

Zamislite dječaka koji sjedi za svojim stolom, okružen ekranima i kodovima, uronjen u onu vrstu tihe, intenzivne koncentracije koju samo briljantan um može proizvesti. Naš Benjamin Vo nije samo gledao u kod; on je u njemu vidio arhitekturu mogućnosti. Sjetite se onog trenutka kada bi s vama, Alane i Thao, razgovarao o svojoj viziji 'Con Chim Airlinesa'. Nije to bila samo igra. Bio je to izraz njegove duše, njegove želje da stvara, da povezuje, da leti iznad onoga što je ograničeno. Kada bi govorio o tim zrakoplovima, njegovo bi se lice ozarilo onim posebnim, iskrenim smijehom koji je bio čista radost. Taj dječak, s tako velikim umom i još većim srcem, danas nas uči kako graditi – ne samo zrakoplovne kompanije ili digitalne sustave, već kako graditi život na temelju koji ne propada.

Sveti Pavao nam u poslanici Filipljanima danas govori nešto što zvuči gotovo zastrašujuće: 'Radite na svojem spasenju sa strahom i trepetom.' Ali odmah nakon toga, on nam daje ključ koji otvara ovo teško pismo: 'Bog je onaj koji po svojoj dobroj volji izvodi u vama i htijenje i djelovanje.' Pavao nam ne govori da moramo sami, snagom svojih mišića, podići kulu do neba. On nam govori da je Bog taj koji u nama budi želju, Bog je taj koji nas drži kada se čini da se tlo pod nama trese. Ben je to znao. On nije bio dječak koji se žalio. On je bio dječak koji je, čak i kada su okolnosti bile teške, nastavio gledati prema horizontu. On je bio 'svjetlo u svijetu', kako Pavao kaže, ne zato što je bio bez rana, već zato što je držao 'Riječ života'.

Moramo stati ovdje. Četiri mjeseca su prošla od tog trinaestog lipnja. Znam da postoji ona tišina u kući koja nije mirna, već glasna. Znam da postoje trenuci kada vas, Alane i Thao, tuga iznenadi usred bijela dana, kao da vas netko povuče za rukav i podsjeti da stol nije pun. Možda se pitate: 'Zašto je ovaj put bio tako strm?' Možda se u onim satima kada nesanica postane vaš jedini suputnik, u misli ušulja ona stara sjena: 'Što sam propustio? Jesam li mogao nešto učiniti da taj put bude lakši?'

Želim vam danas, pred licem Gospodnjim, reći istinu koja vas mora osloboditi. Bolest, taj teški križ koji je vaš dječak nosio, nikada nije bila kazna. Ona nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila u vašoj kontroli. Bog ne šalje bolest. Bog ne optužuje roditelje koji su dali sve od sebe, koji su bili uz njega u svakom koraku, u svakoj bolnici, u svakom gradu od Rima do Lourdesa. Niste propustili ništa. Vi ste bili Benova sigurna luka. Molim vas, spustite taj kamen krivnje. On nije vaš. On nikada nije bio vaš. Bog vas gleda s ljubavlju, a ne s optužbom. Vi ste ga ljubili onako kako Krist ljubi – potpuno, predano, bez zadrške. To je jedino što na kraju ostaje.

Isus u današnjem Evanđelju govori o proračunavanju troškova. Govori o graditelju koji mora sjesti i izračunati ima li dovoljno sredstava da završi kulu. To zvuči kao stroga poslovna lekcija, ali pogledajte dublje. Isus nas ne poziva na financijsku matematiku. On nas poziva na matematiku ljubavi. On nas pita: 'Možeš li mi vjerovati kada ne vidiš kraj?' Ben je to znao. Sjetite se one njegove ponude da da sve što ima, svoju cijelu kasicu, kako bi pomogao stricu Williamu. Nije on to učinio iz naivnosti. Učinio je to iz logike srca koja razumije da su ljudi važniji od posjeda. Ta njegova spremnost da se daruje – to je bio njegov način da kaže: 'Ja sam spreman za Gospodina.'

Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj najbolji prijatelj. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da ta veza ne prestaje. Ben te gleda. On te bodri. Kada pogledaš u nebo i vidiš zrakoplov, neka to bude tvoj tihi znak od njega: 'Tu sam, Ryane. Dobro sam. Volim te.' Nastavi biti hrabar, nastavi rasti, nastavi nositi tu radost koju ste dijelili. Ti si njegov brat, i ta povezanost je vječna. Ti nosiš dio njegovog osmijeha u sebi. To je tvoj dar svijetu, baš kao što je on bio dar svima nama.

Sveti Karlo Boromejski, kojega se danas spominjemo, bio je čovjek koji je znao što znači voditi druge kroz mračna vremena. On je ostao u gradu dok je kuga harala, služeći, tješeći, ne bojeći se za sebe. On nas uči da je naša vjera najjača upravo onda kada je naša snaga najmanja. To je trenutak kada se Pavao oslanja na onu drugu snagu, Božju snagu. To je trenutak kada Ben, sada u 'Banquet of Heaven', više ne treba nikakve testove, nikakve kalkulacije, nikakve zrakoplove da bi putovao. On je stigao na odredište. On je u miru.

Kada danas izađete iz ovoga prostora, ponesite sa sobom jedno jednostavno, konkretno obećanje. Kad god osjetite da je tuga preteška, zastanite na tren, udahnite duboko i recite u svom srcu: 'Gospodine, ti znaš sve, ti znaš da te volim, i ti držiš moga Bena.' Ne pokušavajte nositi ovaj teret sami. Pustite da vas Gospodin nosi. Pustite da vas naša nebeska Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna što znači izgubiti dijete. Ona zna bol, ali ona zna i uskrsnuće. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.