Spomen svete Terezije od Djeteta Isusa, djevice i crkvene naučiteljice

Sjećate li se onog trenutka kada dječak, s onim svojim prepoznatljivim sjajem u očima, prvi put shvati kako svijet funkcionira? Nije to samo matematika ili kodiranje; to je trenutak kada shvati da je svijet povezan nevidljivim nitima ljubavi. Danas, na spomendan svete Terezije od Djeteta Isusa, ne slavimo neku daleku, nedostižnu svetost. Slavimo 'mali put'. Put koji kaže da je svaki čin, ma koliko malen bio, ako je učinjen s ljubavlju, dovoljan da dotakne nebo. Svetica koju danas častimo znala je da ne moramo činiti velike stvari da bismo bili veliki u Božjim očima. Dovoljno je biti vjeran u onome što nam je dano. Dovoljno je biti poput djeteta koje se baca u Očev zagrljaj.

Job, u prvom čitanju, vapi iz dubine svoje boli. 'Ponižavajte me, prijatelji moji, jer me ruka Božja udari.' On poznaje težinu gubitka, težinu onog pitanja koje se uvlači u kosti: 'Zašto?' Ali usred te tame, usred pepela svoga života, Job izgovara riječi koje odzvanjaju vječnošću: 'Ali ja znam: moj Izbavitelj živi.' On ne traži filozofske odgovore. On traži Susret. On vjeruje da će svojim vlastitim očima, a ne tuđim, vidjeti Boga. To je nada koja ne razočarava. To je ona ista nada koja je vodila našeg Benjamina, našeg dragog Bena, kroz sve njegove dane. Ben je bio dječak koji je gledao naprijed. On je bio poput onog malog putnika koji je uvijek bio spreman za sljedeći let, za sljedeću avanturu, za sljedeću priliku da nauči nešto novo.

Moramo biti iskreni prema boli koju nosimo. Prošla su tri mjeseca od 13. lipnja, i znam da postoje jutra kada tuga uđe u sobu prije sunca. Thao, Alane, Ryane, znam da ta praznina ponekad vrišti u tišini. Znam da postoje trenuci kada se u noći pitate: 'Zašto?' I možda se, u tim trenucima, uvukla sjena sumnje – ona podmukla misao koja pita jeste li mogli učiniti više, jeste li nešto propustili. Danas vas molim, u ime Božje ljubavi, odbacite te misli. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta ili nečega što ste učinili ili niste učinili. Ben je bio okružen vašom ljubavlju, vašom brigom, vašim zagrljajima. Vi ste bili njegovo utočište. Bog ne šalje bolest, i Bog vas ne optužuje. Pustite taj teret krivnje, jer on nikada nije pripadao vama. Vi ste bili vjerni do samoga kraja, baš kao što je Isus bio vjeran svome Ocu na križu. Niste propustili ništa, jer ste dali sve što ste imali. Bog vas ne gleda kroz prizmu onoga što se dogodilo, nego kroz prizmu ljubavi kojom ste ga grlili svakoga dana.

Isus u Evanđelju šalje svoje učenike. Šalje ih kao janjce među vukove. Kaže im: 'Nosite mir ovoj kući.' To je poziv koji je Ben živio na svoj, dječački način. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu za strica Williama. Nije je razbio, nije je ispraznio – bila je to ponuda čistog srca koje nije kalkuliralo. To je bio Ben. U svijetu koji nas uči da mjerimo, da brojimo, da čuvamo za sebe, on je bio spreman dati sve. Ta ponuda – ta spremnost da se daruje – bila je odraz Božje vlastite darežljivosti. Ben je bio dječak čije je srce bilo otvoreno za druge. On je bio glasnik mira, baš kao što je Isus tražio od svojih učenika. On je donosio radost u obitelj, on je bio onaj koji je uvijek prvi rekao 'Dobro jutro, tata', onaj koji je slušao očeve priče kao da su najvažnije na svijetu.

Ryane, brate, znam da ti tvoj najbolji prijatelj nedostaje. Sjeti se onih snova koje ste dijelili, onih trenutaka na roller coasteru, onih razgovora o budućnosti. Ben nije otišao u daleku zemlju. On je s tobom u svakom tvom koraku. Nastavi živjeti za obojicu. Nastavi istraživati, nastavi biti znatiželjan, nastavi voljeti ljude onako kako je on volio. Ti si dokaz da ljubav ne umire, nego se mijenja i raste. Ti si dio njegove ostavštine, dio onog svjetla koje Ben i dalje sije po svijetu. Kada gledaš u nebo i vidiš zrakoplov, kada čuješ zvuk motora, sjeti se da je Ben tu, da te gleda, da se smiješi tvojim uspjesima.

Sveti mali put Terezije od Djeteta Isusa uči nas da se ne bojimo svoje slabosti. Upravo u našoj slabosti, u našim suzama, u našim trenucima kada se osjećamo kao da ne možemo dalje, Božja snaga postaje savršena. Ben je bio dječak koji je znao što znači boriti se. On je bio borac na košarkaškom terenu, bio je istraživač u svijetu tehnologije. Ali iznad svega, bio je dijete Božje. On je sada u 'Banquet of Heaven', u nebeskoj gozbi, gdje nema više suza, gdje je sve jasno. Tamo, on se smiješi, tamo on sanja o 'Con Chim Airlines' u vječnosti, tamo on čeka trenutak kada ćete se ponovno sresti.

Dragi moji, Bog nam ne nudi život bez boli, ali nam nudi život koji pobjeđuje bol. On nam ne nudi odgovore na pitanje 'zašto', ali nam nudi sebe kao odgovor. Kada se danas vratite kući, nemojte se bojati tišine. U toj tišini, Bog govori. U toj tišini, osjetite toplinu Benove prisutnosti. On je dobro. A vi, vi ste pozvani da budete dobro. Korak po korak. Dan po dan. Oslanjajući se na Onoga koji je rekao: 'Ja sam uskrsnuće i život.' Nosite u sebi ovo obećanje: Gospodin je blizu onima koji su slomljenog srca. On je tu. On je uvijek bio tu. I On vas nikada, baš nikada, neće napustiti. Neka vas Njegov mir prati u svakom koraku, danas i zauvijek. Amen.