Subota dvadeset i četvrte sedmice kroz godinu

Zamislite, dragi prijatelji, trenutak kada sjetva završava. Možda ste vidjeli polje u jesen, gdje zemlja izgleda kao da je progutala sve što je u nju položeno. Sjeme, to malo, suho zrno, nestaje u tami brazde. Čini se kao da je izgubljeno. Čini se kao da je napušteno. Ali, kako nam sveti Pavao danas govori u poslanici Korinćanima, to nije kraj. To je početak tajne. 'Što siješ, ne oživljuje ako ne umre.' To je teška, gotovo neizdrživa istina. Sjetva uvijek zahtijeva gubitak onoga što smo držali u ruci kako bi se rodilo nešto što nismo mogli ni zamisliti. To zrno pšenice, to malo, naizgled beznačajno sjeme, nosi u sebi obećanje žetve. Ono mora biti položeno u zemlju da bi postalo kruh.

Sjetite se danas Benjamina. Sjetite se onog dječaka koji je s takvom lakoćom i radošću promatrao svijet. Sjetite se onog trenutka kada je, s onim svojim posebnim, tihim osmijehom, govorio o svojoj maštariji o 'Con Chim Airlines'. Nije to bila samo igra. To je bio izraz duše koja je uvijek težila visinama, koja je uvijek tražila način da poveže ljude, da stvori nešto što leti, nešto što se uzdiže. Ben je bio poput onog sjemena koje je, iako kratko u našim očima, u Božjem naumu već donijelo plod stostruki. Njegova briljantnost, njegova znatiželja, ona njegova nevjerojatna sposobnost da s tatom dijeli sate i sate 'airport spottinga' – sve je to bilo sjeme posijano u vrtu Božje ljubavi. Ono nije nestalo. Ono je prešlo u drugu dimenziju, u onu 'nebesku gozbu' gdje on sada, sigurni smo, gleda na sve nas s onim istim žarom s kojim je nekada gledao u nebo iščekujući dolazak aviona.

Alane i Thao, Ryane, znam da je prošlo tri mjeseca od onog 13. lipnja. Znam da tuga ima svoje vlastite sjene koje se protežu kroz dan, ponekad neočekivano, baš kad pomislite da ste uhvatili dah. Želim vam reći nešto što morate čuti danas, dok stojimo pred ovom Riječi: niste krivi. U tišini noći, možda se uvukla misao, ona teška sjena sumnje: 'Što sam mogao učiniti drugačije? Što sam propustio?' Pustite to. Bog vas ne pita za propuste. On vas pita za ljubav. Bolest nije kazna, niti je ikada bila vaša krivnja. Ona je došla izvan svega što ste mogli kontrolirati, izvan svake ljudske budnosti. Bog ne optužuje roditelje koji su voljeli svoje dijete do posljednjeg atoma snage. Vi ste bili njegov dom, njegova sigurnost, njegovo sve. Oslobođeni ste te težine. Pustite taj kamen sumnje da padne, jer on nikada nije pripadao vašim rukama.

Isus nam u evanđelju govori o sijaču. 'Sjeme je riječ Božja.' Ali pogledajte gdje to sjeme pada. Na put, na kamenje, u trnje, i napokon, na dobru zemlju. Često se osjećamo kao da smo na onom kamenitom tlu, gdje je vjera primljena s radošću, ali gdje su kušnje prevelike, gdje se čini da nema dovoljno vlage da bi život procvjetao. Ali Isus ne govori o tome da bismo se osudili. On govori o tome da nas podsjeti kako On sam dolazi sijati u našu tugu. On ne čeka da budemo 'dobra zemlja' prije nego što posije svoju utjehu. On sije upravo u našu suhoću, upravo u našu bol. On sije nadu tamo gdje mi vidimo samo gubitak.

Sjetite se one geste o kojoj smo toliko razmišljali: Benova ponuda da dade cijelu svoju kasicu-prasicu za strica Williama. On je nije razbio, nije je ispraznio, on je samo ponudio. To je bila njegova istina. To je bilo srce koje je bilo spremno dati sve, čak i ako to nije bilo potrebno. Ta ponuda, ta čista, dječja velikodušnost, ostaje kao trajni pečat njegove duše. To je plod koji on donosi stostruko. On vas uči, čak i sada, kako se daje. On vas uči kako se voli bez kalkulacije, kako se vjeruje da je ljubav jedina valuta koja opstaje kada sve drugo prođe.

Ryane, ti si bio njegov brat, njegov suputnik. Znam da ti nedostaje. Ali sjeti se onoga što je tata podijelio – onaj san gdje se Ben pojavio, snažan i zdrav, gdje je rekao da je prošao sve testove. To nije bila samo utjeha u snu. To je bila istina o njegovom stanju u Bogu. Ben je sada u svjetlosti. On te vidi. On je tvoj anđeo koji leti visoko, koji te prati u svakom tvom koraku. Ne boj se rasti, ne boj se sanjati. Nosi njegovu vedrinu u svom srcu. Ti si dio njegove ostavštine, ti si onaj koji nastavlja pričati priče o 'Con Chim Airlines' i o svemu onome što vas je spajalo.

Kako se danas vratiti u svijet? Kako ponijeti ovu Riječ izvan ovih vrata? Pavao nam kaže: 'Kako smo nosili sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga.' To je naš poziv. Mi smo još uvijek ovdje, u ovom prolaznom tijelu, ali smo već sada pozvani nositi sliku onoga koji je uskrsnuo. To znači da svaki put kad učinite nešto nježno, svaki put kad se nasmiješite kroz suze, svaki put kad nekome pomognete u Benovo ime – kao što to činite kroz bunar u Vijetnamu ili kroz tihe darove milosrđa – vi nosite sliku nebeskoga. Vi činite da Ben živi.

Ne tražite odgovore na nemoguća pitanja. Ne tražite razloge u boli. Tražite samo Isusa. On je onaj koji je prvi prošao kroz smrt i vratio se da nam pokaže put. On vas drži za ruku. On vas ne pušta. Ben je sada u Njegovom zagrljaju, u onoj nebeskoj gozbi gdje nema više suza, gdje nema više 'zašto', gdje je sve jasno. On se smiješi. On je dobro. A vi, vi ste pozvani da budete dobro, korak po korak, dan po dan, držeći se za ruku Onoga koji je pobijedio smrt.

Kad se danas vratite kući i osjetite onu poznatu tišinu, nemojte je se bojati. To nije prazna tišina. To je tišina u kojoj Bog govori. To je tišina u kojoj osjećate Benovu prisutnost, ne kao odsutnost, već kao blagoslov. Sjetite se onog dana na plaži u Nha Trangu, sjetite se onog dječaka koji stoji uspravno, spreman za život. Neka ta slika bude vaša snaga. Neka ta slika bude vaš mir. Bog vas voli. Ben vas voli. I mi smo ovdje s vama, kao jedna obitelj, u nadi koja ne postiđuje. Amen.