Spomendan svetog Petra Clavera, prezbitera

Zamislite, na trenutak, jednu od onih večeri kada se nebo polako boji u nijanse narančaste i ljubičaste, a zrakoplov polijeće u daljinu, ostavljajući za sobom samo tihi trag. Za našeg dragog Benjamina, to nije bio tek prizor; to je bila prilika za divljenje, za onaj poznati 'airport spotting' ritual koji je dijelio sa svojim tatom. Ben je bio dječak koji je razumio da svijet nije samo ono što možemo dotaknuti rukama, već ono što možemo zamisliti srcem. Njegova vizija 'Con Chim Airlines' nije bila samo dječja igra; bila je to čežnja za visinama, za onim što je iznad nas, za onim što je vječno.

Sveti Pavao nam u današnjem čitanju iz Prve poslanice Korinćanima govori o 'sadašnjoj nevolji' i o tome kako se svijet u svom sadašnjem obliku prolazi. On ne govori iz hladne teorije. On govori čovjeku koji osjeća da vrijeme izmiče, da su veze krhke i da je sve što imamo ovdje samo privremeno. 'Vrijeme je kratko', piše on. I u tom kratkom vremenu, on nas poziva na jednu neobičnu vrstu slobode: da oni koji plaču budu kao da ne plaču, da oni koji se raduju budu kao da se ne raduju. To nije poziv na hladnoću ili bezosjećajnost. To je poziv da ne dopustimo da nas prolazne stvari ovoga svijeta – ni naša najveća radost ni naša najdublja bol – potpuno zarobe. Naše srce treba biti usidreno negdje drugdje.

Dragi Alane, draga Thao, dragi Ryane, znam da je ova 'nevolja' o kojoj Pavao piše za vas postala svakodnevica. Prošla su dva mjeseca otkako je vaš Ben, vaš divni, briljantni Benjamin, zakoračio u vječnost. Znam da postoje jutra kada se probudite i osjetite taj prostor koji je on ostavio, onu tišinu koja pritišće poput olova. Znam da se ponekad pitate: 'Zašto je vrijeme bilo tako kratko?' Možda se sjetite onih trenutaka u RV-u, onih sretnih obiteljskih putovanja, onih trenutaka kada je Ben, sa svojim zaraznim osmijehom, činio da se cijeli svijet čini kao jedno sigurno mjesto. Ta bol je stvarna. Ona je dokaz vaše ljubavi. Ali Pavao nam danas šapuće: ova tuga nije vaša konačna adresa.

Želim vam reći nešto što morate čuti u dubini svoje duše, nešto što je važno za svakoga tko nosi teret krivnje. Ponekad se roditelji u svojoj boli okrenu prema sebi i počnu tražiti pogreške. 'Što sam propustio? Što sam mogao učiniti drugačije?' Taj teret je laž. Kao što je Isus rekao za čovjeka rođenog slijepa, ni on ni njegovi roditelji nisu zgriješili. Bolest, tajanstvena i okrutna, nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta, vaših odluka ili nečega što ste mogli predvidjeti. Vi ste Benov život ispunili ljubavlju koja je bila potpuna. Vi ste mu bili sve. Oslobođeni ste svake krivnje. Pustite taj kamen. Bog vas ne optužuje; On vas grli u vašoj boli.

Pogledajte sada Isusa u današnjem Evanđelju. On podiže oči prema svojim učenicima i kaže: 'Blago vama koji sada plačete, jer ćete se smijati.' To nije utjeha za neki daleki, apstraktni svijet. To je obećanje koje se tiče vas. Isus ne kaže da vaša bol nije stvarna. On kaže da ona ima smisao koji nadilazi smrt. On govori o 'nebeskoj gozbi', o mjestu gdje je Ben sada, gdje više nema boli, gdje nema 'nevolje', gdje on ponovno može biti onaj dječak koji se smije i istražuje, dječak koji je sada slobodan od svega što ga je ovdje ograničavalo.

Sjetite se one Benjaminove geste, one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu za svog ujaka Williama. On je nije razbio, nije je ispraznio, ali je ponudio. To je srce koje je već pripadalo nebu. On je bio dječak koji je razumio da je ljubav jedina valuta koja vrijedi u vječnosti. Dragi Ryane, tvoj brat te volio više nego što se riječima može opisati. Ti si bio njegov suputnik, njegov najbolji prijatelj. Sjeti se onih trenutaka kada ste zajedno hodali, kada ste zajedno sanjali. On te nije napustio. On te gleda s mjesta gdje su sva pitanja odgovorena. Nastavi živjeti za njega, nastavi biti onaj dječak koji voli svijet, koji istražuje, koji ne dopušta da tuga ugasi tvoju svjetlost. Ben je tvoj anđeo čuvar, tvoj brat koji te čeka na kraju svakog tvog leta.

Sveti Petar Claver, čiji spomendan danas slavimo, bio je čovjek koji je prepoznao Krista u onima koje je svijet odbacio. On je živio ono što Pavao naziva 'korištenjem svijeta kao da ga ne koristimo u potpunosti'. On je svoje srce dao drugima. Ben je, na svoj dječji i iskren način, živio istu tu velikodušnost. Njegova ljubav nije prestala s njegovim odlaskom. Ona se nastavlja kroz svaku dobrotu koju činite u njegovo ime, kroz 'Zdenac ljubavi' u Vijetnamu koji nosi njegovo ime, kroz svaku suzu koju obrišete drugome. Vi nastavljate njegovu misiju.

Ako danas osjećate da je vaša mreža prazna, da ste iscrpljeni, pogledajte Isusa. On ne traži od vas da budete jaki. On traži da budete Njegovi. On je gospodar vremena, gospodar vaše tuge i gospodar vaših snova. Kada se osjećate izgubljeno, sjetite se onog sna koji je tata imao: Ben je bio zdrav, bio je snažan, bio je onaj isti dječak koji vas je volio. To nije bila samo utjeha; to je bila istina o onome što Ben sada jest u Božjim očima. On je živ. On je slobodan. On je postao ono što je oduvijek bio – Božje dijete.

Što danas možete ponijeti sa sobom iz ove crkve? Ponesite odluku da ćete biti nježni prema sebi. Ne žurite zacijeliti. Ne žurite prestati plakati. Ali isto tako, ne žurite se odreći nade. Danas, kada dođete kući, sjetite se jedne lijepe stvari koju je Ben učinio. Ne pričajte o boli, pričajte o ljubavi. Budite obitelj koja se drži zajedno, baš kao što ste to uvijek činili. Neka vas Njegova ljubav drži, neka vas Njegova nada vodi, i neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni danas i zauvijek. Benjamin Vo je sada u zagrljaju Oca, dječak koji je gledao u nebo, a sada leti u tom nebu zauvijek. Neka nas njegov osmijeh prati, a njegova vjera ohrabruje. Amen.