Dvadeset treća nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu scenu iz života obitelji Vo. Zamislite Benjamina, našeg dragog Bena, kako sjedi za stolom, potpuno udubljen u neki od svojih projekata. Možda je to bio jedan od onih trenutaka kada je s takvom pažnjom i ljubavlju promatrao svijet oko sebe, možda je baš tada u glavi slagao shemu za svoju zamišljenu tvrtku 'Con Chim Airlines'. U tom trenutku, on nije bio samo dječak koji voli avione; on je bio dječak koji je u sebi nosio viziju, dječak koji je vjerovao da se nebo može dotaknuti, da se udaljenosti mogu premostiti, da život može imati krila. Njegova radoznalost nije bila samo intelektualna; bila je to duboka, tiha radost postojanja, ona vrsta radosti koja se ne hvali, nego jednostavno svijetli.

Sveti nam Pavao danas u Poslanici Rimljanima daje ključ za razumijevanje takve ljubavi. On kaže: 'Ove ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite.' To je poziv koji nas danas dotiče u našoj najdubljoj boli. Dok stojimo ovdje, dva mjeseca nakon što je Ben otišao u vječnost, ta nam se riječ čini gotovo nemogućom. Kako ljubiti kada je srce slomljeno? Kako davati kada se osjećamo ispražnjeni gubitkom? Ali Pavao nam ne nudi teoriju; on nam nudi put. Ljubav nije osjećaj; ljubav je ispunjenje zakona. Ljubav je ona tiha prisutnost koja ostaje kada sve drugo nestane.

U današnjem Evanđelju po Mateju, Isus nas uči kako se nositi s onim što nas dijeli, s onim što nas boli. On nam govori o bratu koji griješi, o potrebi za iskrenošću, o važnosti zajedništva. 'Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.' Ovo nije samo uputa za rješavanje sukoba; ovo je obećanje za svakoga od vas koji danas osjećate prazninu u svojoj kući. Kada sjednete za stol, kada se pogledate u oči, kada zajedno izgovorite Benovo ime, vi niste sami. Isus je tu, u sredini, u onoj tišini koja ponekad boli, ali i u onoj ljubavi koja vas još uvijek drži na okupu.

Dragi Alane, draga Thao, draga obitelji... znam da je bol ambusirana. Ona vas čeka iza ugla, u jutrima kada se probudite i prva misao nije 'dobro jutro', već težina odsutnosti. Znam da se pitate, u tim tihim satima, jeste li mogli više, jeste li nešto propustili. Želim vam danas reći nešto vrlo važno: Bog ne optužuje. Isus je jasno rekao da bolest nije kazna, da ona nije rezultat nečije greške. Vi ste dali sve. Vi ste bili savršeni roditelji, puni ljubavi, pažnje i žrtve. Ništa niste propustili. Niste mogli spriječiti ono što je bilo izvan ljudske kontrole. Oslobođeni ste svake krivnje. Pustite taj kamen da padne s vaših srca. Ben vas ne gleda s optužbom; on vas gleda s ljubavlju koja je sada pročišćena u Božjem svjetlu.

Sjetite se one Benjaminove geste, onog trenutka kada je, tako nesebično, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne ujaku Williamu. On je nije razbio, nije je ispraznio, ali je ponudio. To je srce koje je već pripadalo Bogu. To je srce koje je razumjelo da je ljubav jedino što doista posjedujemo. Dragi Ryane, tvoj brat te volio više nego što se riječima može opisati. Ti nosiš dio njegove svjetlosti u sebi. Nastavi sanjati, nastavi istraživati, nastavi biti onaj dječak koji je s Benom dijelio svijet. On je sada tvoj zaštitnik, tvoj tihi suputnik u svakom tvom koraku.

Isus nas danas poziva da ne budemo tvrda srca. 'O da danas glas mu poslušate: ne budite srca tvrda!' – vapaj je psalma. Tvrdo srce je ono koje se zatvara u bol i odbija vjerovati da život ima smisla nakon gubitka. Ali vi, dragi moji, vi imate meka srca. Vi ste dopustili da vas ljubav oblikuje, čak i kroz suze. To je hrabrost. To je vjera.

Ben je sada u onome što zovemo 'Banquet of Heaven', u nebeskoj gozbi. Zamislite ga tamo, s onim njegovim blagim osmijehom, možda sada promatra nebeske letove, slobodan od svake zemaljske težine. On ne želi da vi živite u tuzi; on želi da živite u ljubavi koju ste zajedno dijelili. On želi da svaki put kad vidite pticu na nebu ili avion koji prolazi iznad vas, osjetite da je on tu, da je dio vas.

Što možete ponijeti sa sobom iz ove crkve danas? Ponesite odluku da ćete biti nježni prema sebi. Ponesite odluku da ćete svaki dan reći jedno drugome 'volim te', baš kao što je Ben uvijek bio prvi koji bi rekao 'dobro jutro, tata'. Neka to bude vaša dnevna molitva, vaš način da održite njegovu ljubav živom. Ne pokušavajte shvatiti zašto je nebo izabralo baš njega; samo vjerujte da je on sada u najboljim rukama, u rukama Onoga koji ga je stvorio i koji ga neizmjerno ljubi.

Neka vas Gospodin blagoslovi mirom koji nadilazi svako razumijevanje. Neka vas Njegova ljubav drži kada su dani teški i neka vas Njegova nada vodi kada se čini da je put pred vama taman. Benjamin Vo, dječak koji je uvijek gledao prema gore, sada leti u tom nebu. Neka nas njegov osmijeh prati, a njegova vjera ohrabruje. Amen.