U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka mir i milost našega Gospodina Isusa Krista, koji nas poziva u dubinu svoje ljubavi, budu sa svima vama.
Gospodine, ti pozivaš ribare da bace mreže u dubinu, smiluj nam se. Kriste, ti nas učiš mudrosti koja je u očima svijeta ludost, smiluj nam se. Gospodine, ti nas zoveš da ostavimo sve i slijedimo tebe, smiluj nam se.
Zamislite na trenutak obalu jezera, u rano jutro, kada se zrak još nije sasvim zagrijao, a miris vode i vlažnog pijeska ispunjava prostor. Ribari su završili svoj posao. Mreže su oprane, složene, suše se na suncu. Sve je tiho, gotovo monotono. To je trenutak kada čovjek osjeća da je dan već isplaniran, da je trud uložen, da su rezultati – ili njihov izostanak – već zapisani u bilancu našega rada. U tom trenutku, Isus ulazi u Šimunovu lađu. On ne traži od njega ništa spektakularno. On samo traži da se odmakne malo od obale. Samo malo. Dovoljno da se stvori prostor za Njegovu riječ.
Ta slika – odmaknuti se malo od obale – jest nit koja nas danas vodi kroz Božju riječ. To je slika koja nam otkriva kako se Božja mudrost razlikuje od naše. Sveti Pavao nas u Prvoj poslanici Korinćanima upozorava: „Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.“ Pavao nas poziva da prestanemo mjeriti život mjerilima koja nam nameće svijet – mjerilima uspjeha, produktivnosti, onoga što se može vidjeti i opipati. Bog nas poziva u dubinu, tamo gdje naša ljudska logika prestaje, a počinje Njegovo djelovanje.
Što to znači za nas danas? Benjamin Vo bio je dječak iznimne bistrine. Sjetite se one njegove nevjerojatne radoznalosti, one sposobnosti da s lakoćom uroni u svijet matematike, tehnologije, oblaka podataka i umjetne inteligencije. On je bio dječak koji je volio gledati u nebo, ne samo zbog aviona koje je strastveno pratio, nego zbog same ljepote visina. Kad bismo gledali samo očima ovoga svijeta, vidjeli bismo briljantan um koji je obećavao velike stvari. Ali Benjamin je bio puno više od toga. Bio je dječak koji je u sebi nosio onu vrstu mudrosti o kojoj Pavao govori – mudrost srca koje zna da je sve, baš sve, dar.
Sjetite se kako je Ben pristupao životu. On je bio dječak koji je s radošću dijelio svoje vrijeme s tatom, istražujući svijet, od azijskih metropola do vječnog Rima. Sjetite se onog njegovog zaraznog smijeha dok je pričao o 'Con Chim Airlines'. Taj smijeh nije bio rezultat nekog velikog postignuća; to je bila čista radost postojanja. To je bila ona dječja mudrost koja ne računa, nego se raduje. Benjamin je znao da je život avantura koja se ne mjeri brojem godina, već dubinom ljubavi koju pružamo i primamo.
Ipak, znamo da je praznina koju je ostavio za sobom teška. U domu Alana i Thao, u srcu malog Ryana, tišina ponekad zna biti preglasna. To je ona ljudska bol koju ne možemo zaobići. Ali danas, dok slušamo Isusa kako govori Šimunu: „Izvezite na pučinu i bacite mreže za lov“, čujemo poziv koji nadilazi naše razumijevanje. Šimun je bio umoran. Radio je cijelu noć i nije ulovio ništa. Njegov logičan odgovor bio bi: „Nema smisla. Voda je prazna. Umoran sam.“ Ali on kaže: „Na tvoju riječ.“
To je ključ, dragi moji. „Na tvoju riječ.“ Kada se osjećate umorno, kada vam se čini da su mreže vašega života prazne, kada jutro donosi težinu koju ne znate kako nositi, sjetite se da niste pozvani oslanjati se na svoju snagu. Pozvani ste izvesti na pučinu na Njegovu riječ. Benjamin je sada na toj pučini. On više ne treba mreže, on je u zagrljaju Onoga koji je stvorio more i sve što je u njemu. On je ondje gdje nema više umora, gdje nema više praznine, gdje je samo svjetlo.
Dragi Alane i draga Thao, vaša ljubav prema Benjaminu nije bila uzaludna. Ona je bila, i ostaje, najljepši svjedok Božje ljubavi. Vi ste mu dali dom, dali ste mu svijet, dali ste mu sebe. Iako nam se čini da je njegova lađa prerano pristala uz vječnu obalu, znajte da je on ispunio svoj put na način koji je dragocjen u Božjim očima. Ne dopustite da vas ikakva sumnja odvede od te istine. Vi ste bili i ostajete savršeni roditelji. Benjamin vas voli, on vas čuva, on je vaš nebeski suputnik.
Dragi Ryane, ti i Ben ste bili suputnici. Tvoj brat te volio više nego što se riječima može reći. On želi da ti budeš hrabar, da rasteš, da slijediš svoje snove, da budeš ponos svojim roditeljima. Kad god osjetiš tugu, sjeti se njegova osmijeha, sjeti se kako je on uvijek pokušavao dati sve od sebe. On je sada tvoj anđeo koji te bodri u svakom tvom koraku.
Sjetite se onog trenutka kada je Ben, u svojoj velikodušnosti, ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu za svog ujaka. On nije morao razbiti tu kasicu, ali sama ponuda, ta spremnost da dade sve što ima, bila je znak njegove duše. To je mudrost koja je u očima svijeta „ludost“, jer svijet kaže: „Čuvaj za sebe.“ Bog kaže: „Daj, i primit ćeš.“ Benjamin je bio dječak koji je razumio taj zakon ljubavi.
Dragi prijatelji, svima vama koji nosite teške križeve, svima vama koji se osjećate kao da ste „radili cijelu noć i ništa niste ulovili“, znajte da Isus ulazi u vašu lađu upravo sada. On ne traži od vas da budete savršeni. On traži samo malo prostora. Odmaknite se malo od obale svoga straha, odmaknite se od obale svoje tuge. Izvezite na pučinu. Bacite mreže povjerenja, čak i kada vam se čini da je sve prazno. Bog će dati rast. Bog će napuniti mreže onim što vam je potrebno – mirom, nadom i snagom za novi dan.
Benjaminova ljubav i dalje teče. Kao onaj zdenac u Vijetnamu koji nosi njegovo ime, njegova dobrota i dalje hrani druge. To je dokaz da život koji je utemeljen u Bogu nikada ne prestaje donositi plodove. Benjaminov život bio je poput onog dječaka koji je s radošću maštao o 'Con Chim Airlines' – on je uvijek gledao prema gore. Sada on doista leti, slobodan od svake zemaljske težine.
Što danas možemo ponijeti sa sobom? Ponesimo sliku Šimuna Petra koji baca mreže na Isusovu riječ. Danas, kada izađete odavde, učinite jednu malu stvar. Učinite gestu dobrote bez traženja uzvrata, baš kao što je to Ben činio. Neka to bude vaš način da kažete: „Gospodine, vjerujem ti, čak i kad ne razumijem.“ Ponesite tu jednostavnu vjeru u svoje domove, u svoje obitelji, u svoje tihe trenutke.
Neka nas na tom putu prati zagovor Blažene Djevice Marije, koja je također izvela na pučinu nepoznatoga, ali je uvijek vjerovala Božjem planu. Neka nas prati zagovor svetog Grgura Velikog, koji je znao da je poniznost temelj svake istinske mudrosti. A naš dragi Benjamin, neka počiva u vječnom miru, dok se svi ponovno ne susretnemo u domu Oca našega, gdje više nema rastanaka, nego samo vječna radost i svjetlo.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Poučeni spasiteljevim zapovijedima i božanskim naukom, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka vas blagoslovi svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Idite u miru, noseći svjetlo Kristovo u svojim srcima.
✝ Blagoslovio vas svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.