Ponedjeljak dvadeset i treće sedmice kroz godinu

Zamislite, na trenutak, scenu iz jedne obične, sunčane subote u Galileji. Isus ulazi u sinagogu. Svi su pogledi uprti u njega, ali ne zbog ljubavi, već zbog čekanja. U kutu sjedi čovjek s usahlom rukom. Njegova ruka nije samo fizički teret; ona je znak onoga što svijet često naziva 'nepotpunim'. Farizeji, oni koji su se bojali kršenja zakona više nego što su se radovali Božjem milosrđu, promatraju Isusa. Oni traže razlog da ga optuže. U toj napetoj tišini, Isus ne gleda na pravila. On gleda na čovjeka. On kaže: 'Ustani i stani u sredinu.'

Isus poziva ono što je slabo, ono što je usahlo, da stane u samo središte. To je trenutak u kojem se život susreće s Ljubavlju. Isus ne pita za dopuštenje da bude dobar. On jednostavno pita: 'Je li zakonito subotom činiti dobro ili zlo, život spasiti ili pogubiti?' I onda, u toj svetoj jednostavnosti, kaže čovjeku: 'Ispruži ruku.' I ruka postaje zdrava.

Draga obitelji, dragi Alane i Thao, dragi Ryane, dok sjedimo ovdje, dva mjeseca nakon što je naš dragi Benjamin prešao u vječnost, ova slika usahle ruke možda nam se čini bliskom našoj boli. Praznina koju Ben ostavlja, ona tišina u kući, onaj osjećaj da je dio vas 'usahnuo' – to je realnost koju ne smijemo skrivati. Ali danas vas želim pozvati da pogledate tu ruku drugačije. Isus nije došao da nas osudi zbog naše slabosti ili naše tuge. On je došao da nas pozove da stanemo u sredinu, u središte Njegove ljubavi, upravo s našim ranama.

Benjamin je bio dječak koji je gledao u nebo. Sjetite se njegove strasti prema zrakoplovima, prema 'Con Chim Airlines'. On je uvijek težio visinama, uvijek je tražio način da premosti udaljenosti. Njegov um, tako bistar i brz, uvijek je tražio rješenja. On je bio poput onog čovjeka u sinagogi koji je čekao, ne znajući da će baš taj dan susresti Gospodara subote. Ben je sada u toj potpunoj prisutnosti, gdje više nema 'usahlih' dijelova, gdje je svaki dječji san ispunjen u Božjem zagrljaju.

Želim vam reći nešto vrlo važno, nešto što morate čuti u tišini svojih srdaca. Ponekad se roditelji pitaju, u onim dugim noćima kada san ne dolazi: 'Jesam li nešto propustio? Je li moglo biti drugačije?' Taj teret krivnje je laž. Bolest nije kazna. Ona nije rezultat vaših propusta. Kao što je Isus rekao za onoga koji je rođen slijep – nije kriv ni on, ni njegovi roditelji. Bog ne šalje bolest, i Bog ne optužuje one koji su voljeli do kraja. Vi ste Benov život ispunili ljubavlju, putovanjima, smijehom i toplinom. Vi ste mu bili cijeli svijet. Oslobođeni ste svake krivnje. Pustite taj kamen.

Sjetite se one Benjaminove geste, one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju kasicu-prasicu za ujaka Williama. On je nije razbio, nije je ispraznio, ali je ponudio. To je srce koje je već pripadalo Bogu. To je srce koje je razumjelo da ljubav znači biti spreman dati sve. Ben je živio taj 'zakon' ljubavi svaki dan. On je bio dječak koji je u svakom trenutku, u svakom svom kodu koji je pisao, u svakom osmijehu koji je darovao, gradio mostove između ljudi.

Dragi Ryane, ti si bio njegov suputnik. Znam da ti nedostaje tvoj stariji brat, tvoj partner u istraživanju svijeta. Ali znaj da on nije otišao daleko. On je sada tvoj zaštitnik. On te gleda dok rasteš, dok učiš, dok sanjaš. Nastavi gledati u nebo, baš kao što je on činio. Nastavi biti onaj dječak koji zna da je ljubav jača od smrti.

Sveti Pavao nas danas u Prvoj poslanici Korinćanima upozorava na 'kvasac zlobe'. On nas poziva da budemo 'beskvasni kruh iskrenosti i istine'. To je ono što je Ben bio. On je bio iskren u svojoj radosti, iskren u svojoj ljubavi. Nije imao zlobe u sebi. Njegov život je bio poput onog čistog, beskvasnog kruha, darovan Gospodinu. Mi smo pozvani živjeti tako – bez gorčine, bez optuživanja, u potpunom povjerenju u Oca.

Kada se osjećate slomljeno, kada vam se čini da je vaša 'ruka' usahla od tuge, sjetite se Isusovih riječi: 'Ispruži ruku.' On vas ne traži da budete savršeni. On vas traži da budete iskreni. Ispružite svoju bol prema Njemu. Ispružite svoje suze. On će ih uzeti, On će ih blagosloviti i On će ih pretvoriti u snagu. Njegova ljubav nije argument; ona je svjetlo koje ulazi u mračnu sobu. Pustite to svjetlo unutra.

Ben je sada u 'Banquet of Heaven', u nebeskoj gozbi. Zamislite ga tamo, možda u razgovoru sa svetim Carlom Acutisom, možda planiraju neku novu nebesku rutu za 'Con Chim Airlines'. On je sretan. On je slobodan. On želi da vi budete sretni. On ne želi da vaša srca budu tvrda od tuge. On želi da nastavite ljubiti, da nastavite dijeliti, da nastavite biti obitelj koja se drži zajedno.

Što danas možete ponijeti sa sobom? Ponesite odluku da ćete biti nježni prema sebi. Danas, kada dođete kući, sjednite zajedno i sjetite se jedne lijepe stvari koju je Ben učinio. Ne pričajte o boli, pričajte o ljubavi. Neka to bude vaš način da 'ispružite ruku' prema Bogu. Neka to bude vaš način da kažete: 'Gospodine, vjerujemo ti.'

Bog vas vidi. On čuje svaki vaš vapaj. On zna težinu vašeg križa bolje nego itko drugi. Vi niste sami. Ben je s vama u svakom vašem koraku. On je dio vas, baš kao što je dio Božje vječnosti. Neka vas Njegova ljubav drži, neka vas Njegova nada vodi, i neka vas Njegov mir, koji nadilazi svako razumijevanje, ispuni danas i zauvijek. Amen.