Subota dvadeset i sedme sedmice kroz godinu

Braćo i sestre, danas nas Riječ Božja poziva da pogledamo dalje od onoga što je vidljivo, dalje od onoga što možemo izmjeriti ili razumjeti. U prvom čitanju sveti Pavao nam govori o vjeri koja nas oslobađa, o vjeri koja nas čini djecom Božjom. On kaže: 'Jer svi ste vi sinovi Božji po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.'

Zamislite na trenutak tu sliku: zaogrnuti Kristom. To nije nešto što se nosi preko odjeće, to je nešto što prožima samu našu bit. Sjetite se našeg Benjamina. Ben je bio dječak koji je razumio što znači 'zaodjenuti se' nečim što voliš. Sjetite se onog njegova fascinantnog svijeta zrakoplovstva, onih sati provedenih u 'airport spottingu' s tatom, onog njegovog sna o 'Con Chim Airlines'. Kad bi govorio o zrakoplovima, kad bi objašnjavao te složene sustave, on nije samo govorio o strojevima; on je bio potpuno uronjen u tu strast. Bio je zaodjenut svojim snovima, svojom znatiželjom, svojom ljubavlju prema ocu s kojim je dijelio te trenutke. Ta njegova dječja radost, to njegovo gigotanje i osmijeh dok bi pričao o svojim projektima, to je bio njegov način da kaže: 'Ja pripadam ovdje, ja pripadam onima koje volim.'

Ali danas, tri mjeseca nakon što je Ben završio svoje zemaljsko putovanje 13. lipnja, znamo da tišina u domu može biti teška. Znamo da postoje dani kada se tuga prikrade kao sjena. Možda se pitate, Alane, Thao, Ryane, zašto je put morao biti tako kratak? Možda se u tišini noći pitate: 'Jesam li učinio dovoljno? Je li postojalo nešto što sam propustio?' Danas vam želim reći, s potpunom sigurnošću vjere: vi niste propustili ništa. Vi niste krivi. Bolest, taj nevidljivi val, nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta. Nema te roditeljske ljubavi, nema te budnosti, nema te ljudske snage koja bi mogla zaustaviti ono što je bilo izvan svake kontrole. Bog vas ne optužuje, i vi se ne smijete optuživati. Vi ste bili Benova luka, njegovo utočište, njegovo sve. Ta ljubav je bila savršena, a savršena ljubav ne poznaje propuste.

U današnjem Evanđelju jedna žena iz mnoštva viče Isusu: 'Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!' Ona gleda na ono što je ljudsko, na ono što je opipljivo, na majčinstvo koje je tako sveto i tako blisko svima nama koji smo nekoga izgubili. Ali Isus odgovara: 'Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!' Isus nas ne poziva da zaboravimo ljudsku povezanost, već da je uzdignemo u vječnost. On nam govori da je naša veza s onima koje volimo – naša veza s Benom – ukorijenjena u samom Bogu. Ben nije otišao u nepoznato. On je 'zaodjenuo Krista'. On je sada u onom prostranstvu o kojem je sanjao, ali u punini svjetla, u 'Banquet of Heaven', gdje nema više testova, gdje nema više boli, gdje je sve ono što je on volio – zrakoplovi, znanje, ljubav – sada prožeto Božjom prisutnošću.

Sjetite se one njegove divne, dječje velikodušnosti, onog trenutka kada je htio dati cijelu svoju kasicu-prasicu stricu Williamu. On nije razbio tu kasicu, nije je ispraznio, nije napravio nikakvu dramu. On je samo ponudio. U toj ponudi bila je sva njegova veličina. Ta njegova nježnost, ta njegova sposobnost da stavi druge ispred sebe, to je ono što sada živi kroz vas. Vi niste prestali biti Benovi roditelji, a ti, Ryane, nisi prestao biti njegov brat. Ta veza je vječna. Ona se ne prekida smrću; ona se seli u vječnost, gdje nas Ben čeka, gdje nas promatra, gdje nas zagovara. Vi ste obitelj koja je kroz ljubav naučila što znači biti povezan s nebom.

Ryane, brate, ti nosiš njegovu radost. Ti si njegov brat. Nastavi istraživati, nastavi sanjati, nastavi biti onaj dječak koji zna da je svijet povezan nitima ljubavi. Ben te gleda s ponosom. On je tvoj brat, zauvijek. I kad god se osjećaš usamljeno, sjeti se da je ta ljubav koju ste dijelili jača od smrti. Ona je poput onih zrakoplova koje je Ben toliko volio – ona se uzdiže iznad oblaka, iznad svake oluje, ravno do Oca.

Možda se pitate kako nastaviti. Kako živjeti kada je dio tebe otišao? Odgovor je: živite za njega. Živite kroz tu ljubav koju vam je ostavio. Svaki put kada se nasmiješite, svaki put kada pokažete dobrotu prema drugima – možda u nekom tihom činu milosrđa, u nekom daru za one koji nemaju, baš kao što je on htio darovati svoju kasicu – Ben živi. On nije izgubljen. On je u rukama Onoga koji je jači od svake smrti. Bog ne šalje bolest; Bog je onaj koji plače s vama. On je onaj koji vas drži kada se osjećate kao da ćete pasti. On je onaj koji je primio Bena u svoje naručje i rekao mu: 'Dobro došao kući.'

Kada danas izađete odavde, ponesite sa sobom jedno malo, konkretno obećanje. Možda je to trenutak tišine u kojem ćete samo izgovoriti: 'Gospodine, vjerujem u tvoju ljubav.' Možda je to trenutak u kojem ćete, kad vidite zrakoplov na nebu, zastati i zahvaliti Bogu za dar Benovog života. Pustite da vas ta misao vodi. Vi niste sami. Vi ste voljeni. Bog vas drži, baš kao što je držao Bena. Neka vas Gospodin blagoslovi, neka vas obasja licem svojim i dade vam mir. Neka vas Marija, Majka koja je stajala pod križem i zna svu težinu gubitka, privije uz svoje srce i utješi vas svojom majčinskom blizinom. Neka vas Njezin zagovor prati, neka vas Njezin plašt štiti, i neka vas vodi do onog dana kada ćemo se svi susresti u vječnom zagrljaju, gdje više nema rastanaka, gdje je sve nadoknađeno, gdje je sve izliječeno. Amen.