U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista, koji je put, istina i život, bude sa svima vama.
Gospodine, ti si svjetlo koje svijetli u tami, smiluj nam se. Kriste, ti si riječ koja liječi naša slomljena srca, smiluj nam se. Gospodine, ti si nada koja nikada ne prestaje, smiluj nam se.
Sjećate li se trenutaka kada bi Benjamin, s onim svojim posebnim, blagim sjajem u očima, sjedio za stolom, potpuno udubljen u svijet koji je samo on u potpunosti razumio? Nisu to bile obične igračke. Bio je to svijet logike, svijet zrakoplovnih ruta, svijet 'Con Chim Airlines', gdje je svaki detalj bio važan, gdje je svaki kod koji je napisao bio izraz njegove želje da svijet učini boljim, povezanijim, preciznijim. U tom njegovom hihotu, u onoj dječjoj ozbiljnosti kojom je planirao letove, postojala je jedna čista, nepatvorena vjera da ljubav može premostiti svaku udaljenost. Ben nije bio samo dječak briljantnog uma; on je bio dječak čije je srce, poput radara, uvijek tražilo način da dosegne drugoga. On je bio dječak koji je u svakom detalju, u svakom projektu koji je pokretao, tražio ljepotu stvaranja.
Danas, u Knjizi Otkrivenja, čujemo Ivana kako opisuje jedan neobičan, gotovo fizički susret s Božjom riječi. Anđeo mu kaže: 'Uzmi i progutaj ga! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.' Zamislite to. Božja riječ nije samo informacija koju primamo glavom. Ona je nešto što uzimamo u sebe, nešto što postaje dio našeg bića. U ustima je slatka kao med – to je ona radost koju osjećamo kada spoznamo Božju blizinu, kada osjetimo onu nježnost kojom nas Gospodin grli u našim sretnim trenucima, poput onih sunčanih dana kada ste kao obitelj istraživali svijet, od Rima do Lourdesa. Ali ta ista riječ, kada se spusti u utrobu, postaje gorka. Zašto? Zato što nas ona suočava s istinom o svijetu, s našom vlastitom krhkošću, s boli gubitka, s onim 'zašto' koje nam često zastane u grlu.
Alane i Thao, prošlo je pet mjeseci od trinaestog lipnja. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje preteška. Znam da postoje jutra kada se probudite i osjećate kao da je svijet stao, dok se život oko vas nastavlja kretati. Možda se pitate gdje je nestao onaj dječak čiji su osmijeh i znatiželja ispunjavali svaku prostoriju. Možda vas u tišini noći pohodi ona teška, nevidljiva sumnja: 'Jesam li mogla učiniti više? Je li se nešto moglo predvidjeti?' Želim vam danas, pred ovim oltarom, reći istinu koja vas mora osloboditi, istinu koju je Isus izgovorio kada su ga pitali tko je zgriješio da se čovjek rodi slijep: 'Niti on, niti njegovi roditelji.' Bolest nikada nije kazna. Nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila pod vašom kontrolom. Vi niste propustili ništa. Vi ste bili uz njega, držali ste ga za ruku na svakom putovanju, bili ste njegov dom i njegova sigurnost. Molim vas, spustite taj kamen krivnje. Bog vas ne optužuje. On vas grli. Neki su križevi jednostavno tu, izvan ljudskog dosega, izvan svake kontrole. Niste vi krivi za oluju; vi ste bili oni koji su ga držali za ruku dok je oluja trajala. Vi ste ga voljeli onako kako Bog voli nas – bezuvjetno, do kraja.
Sjetite se onog trenutka kada je Ben, nepromišljenom, ali predivnom dječjom velikodušnošću, htio ponuditi cijelu svoju kasicu za strica Williama. Nije to bilo zato što je bio naivan, već zato što je njegovo srce bilo usklađeno s Kristovim. On je razumio da je naša uloga ovdje, na zemlji, biti suradnici ljubavi. Ta ponuda – to nije bio samo novac, to je bio dar samoga sebe, dječak koji je spreman dati sve što ima za onoga koga voli. Taj duh, ta spremnost da se dade sve, to je ono što danas živi u onom bunaru u Cà Mau, u onoj čistoj vodi koja teče za druge u njegovo ime. Benova ljubav nije prestala. Ona se pretvorila u rijeku života. On je sada taj koji dijeli bogatstvo neba, onaj koji je 'pobjednik' o kojem govori Otkrivenje, odjeven u bijele haljine, sjedeći s Kristom na prijestolju.
Isus u današnjem Evanđelju ulazi u hram i čisti ga. 'Dom moj bit će dom molitve', kaže on. Hram je mjesto gdje se nebo i zemlja susreću. Vaša obitelj, vaš dom, bio je takav hram. Ben je bio dio tog hrama. On je bio onaj koji je donosio radost, koji je učio, koji je sanjao. Kada Isus izgoni trgovce, on zapravo čisti prostor za ono što je uistinu važno – za odnos, za molitvu, za susret. Vaša tuga, koliko god bila gorka u utrobi, zapravo je prostor u kojem se susrećete s Bogom. Nemojte se bojati te gorčine. Ona je znak koliko ste duboko voljeli. A ljubav, ona prava, nikada ne umire. Ona se samo mijenja u vječnu prisutnost.
Ryane, brate mali, znam da ti nedostaje tvoj suborac. Znam da su dani bez Bena drukčiji. Ali sjeti se da vi dijelite istu krv, istu ljubav, istu vječnost. Kada pogledaš u nebo i vidiš avion, ne gledaj u prazninu. Gledaj u znak. Ben je tu. On te bodri. On želi da ti budeš hrabar, da rasteš, da budeš onaj koji će nastaviti sanjati velike snove. Ti si njegov brat, i ta povezanost je neraskidiva. Neka tvoj život bude nastavak njegove dobrote. Sjeti se onog osjećaja kada ste zajedno istraživali svijet, kada ste dijelili tajne. Ta povezanost ne prestaje smrću; ona se samo mijenja u vječnu prisutnost. Ti nosiš dio njegove duše u sebi. Budi hrabar za njega.
Isus je u hramu svakoga dana poučavao. Narod ga je slušao, visio mu o usnama. Ben je bio takav dječak – uvijek spreman učiti, uvijek spreman slušati. On je sada kod Velikog Učitelja. On je u onom zrakoplovstvu koje nikada ne slijeće, nego vječno leti u Božjoj prisutnosti. On je onaj dječak koji je završio svoj zemaljski let, ali čiji je zrakoplov sigurno sletio u Božje naručje. On sada gleda licem u lice Onoga koga je tražio u svakom svom kodu, u svakoj svojoj ljubavi.
Možda se danas pitate: 'Kako dalje?' Odgovor je u onom malom svitku koji je Ivan pojeo. Uzmite Riječ. Neka ona bude slatka u vašim ustima. Kada vas sutra ujutro tuga pokuša zaustaviti, kada se osjetite sami, zastanite. Udahnite. Sjetite se Benovog osmijeha. Sjetite se onog dječaka koji se nije bojao pokušati, koji se nije bojao dati. Recite: 'Gospodine, moj Ben je u tvojim rukama, a ja sam u tvojoj milosti.' I krenite dalje. Ne osvrćite se na ono što je bilo teško, nego gledajte prema onome što je vječno. Neka vas Majka Marija, koja je i sama stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom utjehom. Ona zna vašu bol, ali ona zna i uskrsnuće. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj vječni mir. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Poučeni spasiteljevim zapovijedima i božanskim naukom, usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Gospodin vas blagoslovio i čuvao, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj mir. Idite u miru Kristovu.
✝ Blagoslovio vas svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.