U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista budu sa svima vama.
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se.
Zamislite na trenutak dječaka koji sjedi za stolom, potpuno udubljen u slaganje modela zrakoplova. Njegovi prsti, tako precizni i nježni, slažu dijelove krila Boeinga 737 s nevjerojatnom pažnjom. Pored njega, na komadiću papira, ispisane su neke logičke jednadžbe koje bi većinu odraslih zbunile, ali njemu su jasne poput dana. To je bio Benjamin. Njegov um nije bio samo oruđe za rješavanje zadataka; bio je poput radara koji stalno traži horizonte, poput onog dječaka koji je s takvim žarom promatrao nebo, sanjajući o 'Con Chim Airlinesu'. U toj njegovoj znatiželji nije bilo oholosti, već čiste, dječje radosti otkrivanja svijeta koji je Bog stvorio. Danas, dok stojimo pred Božjom riječju, taj nam dječak pomaže vidjeti ono što često ostaje skriveno našim umornim očima.
Sveti Ivan nam u Otkrivenju opisuje prizor koji oduzima dah. On vidi svitak u ruci anđela. 'Uzmi i progutaj ga', kaže mu glas. 'U ustima će ti biti sladak kao med, ali u utrobi gorak.' To je tajna našeg života s Bogom. Božja riječ, Njegova obećanja, Njegova prisutnost u našim životima – to je slatkoća. To je onaj osjećaj kada gledate svoje dijete kako se smije, kada osjetite toplinu obiteljskog zajedništva, kada spoznate da ste ljubljeni. Ali onda dolazi ona gorčina u utrobi. Ona dolazi kada se suočimo s prolaznošću, s boli, s onim što ne razumijemo. Benjamin Vo je bio dječak koji je okusio tu slatkoću života punim plućima. Njegova ljubav prema obitelji, njegova strast prema učenju, onaj trenutak kada je, još kao dječak, ponudio cijelu svoju ušteđevinu iz kasice kako bi pomogao stricu Williamu nakon moždanog udara – to je bila čista slatkoća meda. Nije on razbijao kasicu, nije on trebao dokazati svoju ljubav kroz novac. Ponuda je bila dovoljna. To je bila njegova vjernost. Ta gesta, ta plemenitost, to je sjeme koje je Bog posijao u vječnost.
Ali moramo stati ovdje. Prošlo je pet mjeseci od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu. Tuga nije apstrakcija. Ona je ovdje, u ovoj prostoriji, u vašim srcima. Ona je ona tišina u kući kada se probudite i na tren zaboravite, a onda vas stvarnost ponovno susretne. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na njegov glas, na njegovu toplinu, na one bezbrojne trenutke kada je s takvim povjerenjem gledao u vas, pogodi poput vala koji lomi prsa. Možda se u tišini noći opet prikrade ono teško, muklo pitanje: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li nešto propustili u brizi za njega? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora oprati svaku kap gorčine do samoga korijena: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti; ni jedna budnost na svijetu ne bi ih mogla zaustaviti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj teški, nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivice, jer vaša je ljubav bila čista i Bog ju je primio kao najljepši dar. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.
Isus u Evanđelju po Luki ulazi u hram i čisti ga. 'Moj će se dom zvati dom molitve', govori on. Hram je mjesto gdje se nebo i zemlja susreću. Ali hram nije samo zgrada od kamena. Hram je srce svakoga od nas. Isus dolazi u hram vašega srca, u hram vaše obitelji, da otjera sve ono što nije ljubav, sve ono što je strah, sve ono što je krivnja. On ne dolazi da vas osudi, On dolazi da vas isprazni od tereta kako bi vas ispunio mirom. On vidi vašu bol, On vidi vašu prazninu, i On plače s vama. Njegove suze nisu daleko od vaših. One su pomiješane s njima. Isus nije došao da nam objasni zašto se događaju tragedije; On je došao da bude s nama usred njih. On je došao da nam kaže da je On onaj koji je prošao kroz smrt i pobijedio je. On je onaj koji nas čeka s druge strane, baš kao što je Ben čekao svoje roditelje na onim sretnim obiteljskim putovanjima.
Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, snove i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. On te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.
I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio gledati na nebu. On je onaj dječak koji je gledao u horizont, a sada gleda u lice svoga Stvoritelja.
Sjetite se onog sna, onog trenutka kada ste se sreli u sjećanju, kada je Ben bio snažan i zdrav, i kada vam je rekao: 'Ne brini, ja ću vas pratiti.' To nije samo utjeha u snu. To je stvarnost duha. Ben je živ. On je u Bogu. I dok vi danas nosite taj teret, znajte da niste sami. Bog ne traži od vas da budete jaki sami. On traži da budete Njegovi. I to je dovoljno. To je sve što se traži. Danas, izađite iz ove crkve s jednom malenom odlukom: da ćete danas učiniti jedno djelo ljubavi, jedno sakriveno djelo dobrote u spomen na Benjamina. Možda će to biti osmijeh nekome tko je sam, možda pomoć nekome tko nosi težak teret, možda samo jedna tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš 'Con Chim Airlines' – let prema ljubavi, let prema Bogu, let prema onoj vječnosti gdje vas Ben čeka, gdje vas voli, i gdje će vas, kada dođe vrijeme, dočekati s onim istim, blagim osmijehom koji je uvijek nosio na licu. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, naše nebeske Majke koja je stajala pod križem i zna svaku bol srca, zagrli i zaštiti. Ona vas vodi k svome Sinu, u čijim je rukama naš Ben pronašao svoj vječni dom. Neka vas Njegova milost prati, neka vas Njegova ljubav tješi, danas i u vijeke vjekova. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Poučeni spasiteljevim zapovijedima i božanskim naukom usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i odpus ti nam duge naše, kako i mi odpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Gospodin vas blagoslovio i čuvao, neka vas obasja svojim licem i udijeli vam svoj mir. Amen.
✝ Blagoslovio vas svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.