Četvrtak dvadeset petog tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, tihi prizor: dječak koji sjedi na podu svoje sobe, okružen razbacanim dijelovima modela zrakoplova, dok mu prsti vješto, s preciznošću inženjera, spajaju krila s trupom. Benjamin Vo nije samo slagao makete; on je u svakom tom detalju, u svakom tom spoju, gradio viziju budućnosti. Sjetite se onog njegova zaraznog gigota kada bi govorio o svojoj zamišljenoj kompaniji, 'con chim airlines'. Nije to bila samo dječja igra; to je bila čežnja za visinama, za onim prostranstvima gdje se nebo i zemlja dodiruju, gdje nema granica, gdje nema boli. Taj dječak, čiji je um bio poput najbržeg procesora, u sebi je nosio srce koje je, poput rijeke, bilo usmjereno prema vječnosti.

U današnjoj knjizi Propovjednika čitamo riječi koje nas na prvi pogled mogu ošinuti svojom težinom: 'Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost!' Čini nam se da sve prolazi, da se sunce diže i zalazi, da rijeke teku, a čovjek ostaje praznih ruku. Gledajući u tu prolaznost, često se pitamo: ima li smisla sav taj trud? Ima li smisla sva ta ljubav koju ulažemo u djecu, u snove, u planove, ako sve na kraju izgleda kao da nestaje u magli vremena?

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca od onog dana kada je vaš Ben, vaš ljubljeni sin, prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Je li ovo neka kazna?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Niste ništa propustili. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest koja ga je odnijela nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica nečega što ste vi učinili ili propustili učiniti. Bog ne šalje bolest. Neke oluje u životu dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli. On je kod Onoga koji je stvorio svaku zvijezdu i svaki let.

Pogledajte Evanđelje. Herod je zbunjen. On čuje za Isusa i pita se: 'Tko je to o kome čujem takve stvari?' On traži, on je nemiran, on je zarobljenik vlastite prošlosti i vlastitih strahova. On ne može vidjeti dalje od onoga što je sam učinio. Ali mi, mi nismo Herod. Mi smo pozvani vidjeti dalje. Mi smo pozvani vidjeti Krista u svakom djetetu, u svakom životu, u svakoj suzi. Ben je bio takav. On je bio dječak koji je, unatoč svojoj briljantnosti, uvijek ostajao nježan, uvijek spreman ponuditi sve što ima – kao kada je želio darovati svoju ušteđevinu za strica Williama. On nije morao 'razbiti' tu kasicu; sama njegova namjera, ta čista, nepatvorena velikodušnost dječaka, bila je dovoljna. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. A Benovo srce bilo je, i ostaje, ispunjeno ljubavlju. Ta ljubav nije ispraznost. Ta ljubav je vječna.

Isus nas danas poziva da budemo dio te obitelji koja vrši volju Božju. To nije lak put. To je put koji zahtijeva povjerenje, čak i onda kada ne razumijemo kamo nas život vodi. Sjetite se onog tatinog sna: Ben koji stoji zdrav i snažan, Ben koji poručuje: 'Tata, svaki sam test prošao.' To nije samo utjeha; to je obećanje uskrsnuća. On je sada u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku. On je sada dio one nebeske 'flote' o kojoj je toliko sanjao, u miru koji nadilazi svako razumijevanje. On je kod kuće, kod Oca, gdje nema više straha, gdje nema više testova, gdje je život punina.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.