Dvadeset osma nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan prizor koji nam je svima tako drag, prizor koji nosi mir u srce: obiteljski stol, pripremljen s pažnjom, oko kojega se okupljaju oni koje najviše volimo. Tu je smijeh, tu je toplina, tu je osjećaj pripadnosti koji nam govori da smo sigurni. Benjamin Vo, naš dragi Ben, bio je dječak koji je u takvim trenucima, u tom jednostavnom zajedništvu, pronalazio svoj smisao. Sjetite se onih trenutaka kada bi se cijela obitelj okupila u kuhinji, oko rođendanske torte s autićima, dok se Ryan naslanja na majku, a Ben, s onim svojim prepoznatljivim blagim osmijehom, promatra sve oko sebe. U tim trenucima nije bilo važno kamo putujemo ili što planiramo; bilo je važno samo to da smo tu, zajedno. Danas nas Gospodin u Evanđelju poziva na jednu drugu gozbu, na kraljevsku svadbu, na gozbu koja ne završava kada se ugase svjetla u blagovaonici, već traje u vječnosti.

Isus nam priča o kralju koji pripravlja svadbu za svoga sina. 'Sve je spremno', poručuje on. Često u životu čekamo da sve bude spremno prije nego što se opustimo, prije nego što dopustimo sebi da budemo sretni. Ali Isus nam govori da je Božja gozba već ovdje, usred nas, čak i kada su naša srca slomljena. Prorok Izaija nam u prvom čitanju daje predivnu sliku: 'Na ovoj će gori Gospodin nad Vojskama svim narodima pripraviti gozbu... On će uništiti smrt zauvijek.' Zamislite to, dragi moji: dan kada će svaka suza biti obrisana, kada će svaki teret biti skinut, kada ćemo ponovno vidjeti one koje smo privremeno morali pustiti iz svog zagrljaja. To je obećanje naše vjere.

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Benjamin prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica ičega što ste vi učinili. Bog ne šalje bolest. Neke oluje dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli, gdje je zrak čist i gdje on može letjeti slobodno, bez ikakvih ograničenja.

Sveti Pavao nam u drugom čitanju kaže: 'Sve mogu u Onome koji me jača.' Kako je to snažna rečenica! Pavao ne govori da će sve biti lako; on govori da će biti izdrživo, jer Krist drži naše ruke. Ben je to znao. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. On nije morao razbiti kasicu; sama namjera, ta čista, nepatvorena velikodušnost dječaka, bila je dovoljna pred Bogom. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. A Benovo srce bilo je, i ostaje, ispunjeno ljubavlju. Ta ljubav, ta spremnost da se bude 'bližnji', to je ono što nas povezuje s nebom. To je ona nit koja povezuje naše molitve u jedan krug ljubavi koji ne prestaje.

Isus u Evanđelju spominje svadbeno ruho. Možda se pitate: 'Što je to ruho? Kako da ga obučem kad se osjećam tako ogoljeno od tuge?' Svadbeno ruho je milost Božja. To je povjerenje da smo voljeni upravo ovakvi kakvi jesmo – u svojoj boli, u svojoj zbunjenosti, u svojoj čežnji. Vi ne morate glumiti snagu. Vi ne morate skrivati svoje suze. Isus vas poziva na gozbu upravo ovakve, s vašim srcima koja su slomljena i koja još uvijek traže svog dječaka. On vas ne pita zašto ste došli; On vas pita želite li biti s Njim. A Ben je već tamo. On je već za stolom. On vas čeka. Sjetite se onog sna koji je tata imao: 'Ba ơi, test nào con cũng qua hết... Con sẽ dõi theo ba mẹ.' Ben je prošao svoj test. On je sada u svjetlosti.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti.