Petak, 31. tjedan kroz godinu

Zamislite na trenutak jednu sasvim običnu, gotovo nečujnu sliku iz obiteljskog života: Benjamin sjedi za stolom, a pred njim je otvorena bilježnica ispunjena kodovima i skicama. Sjećate se onog njegovog dječačkog žara kada bi pričao o svojoj zamišljenoj kompaniji 'Con Chim Airlines'? Nije to bio samo dječji hir; to je bio izraz njegove duše koja je težila visinama, koja je željela povezivati, graditi i sanjati o širokim horizontima. U tim trenucima, Ben je bio dječak koji je u svakom detalju tražio red, ljepotu i smisao, pronalazeći radost u samom procesu stvaranja, u samom letu mašte. Danas, dok stojimo pred riječima svetoga Pavla Filipljanima, vidimo tu istu usmjerenost prema nečemu što nadilazi naše zemaljske okvire. Pavao nam govori: 'Naša je domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja.'

Moramo, međutim, stati i pogledati istini u oči. Četiri su mjeseca prošla od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu, a tuga nije neka apstraktna misao. Ona je stvarna. Ona je ona tišina u kući koja se čini preteškom, ona je prazna stolica za obiteljskim stolom, ona je trenutak kada se ujutro probudite i na djelić sekunde zaboravite, a onda vas stvarnost udari poput vala. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na Benov glas, na njegovu znatiželju ili na onaj njegov tihi, blagi osmijeh – taj isti osmijeh koji je nosio kroz život – pogodi poput udara vjetra u prsa. Možda se u tami noći opet pojavi ono tiho, bolno pitanje: jesmo li mogli učiniti više? Je li naša roditeljska briga negdje zakazala? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora iscijeliti svaku kap gorčine do samoga dna: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista, a Bog je primi u svoje ruke kao mirisni tamjan. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.

U današnjem Evanđelju po Luki, Isus nam priča prispodobu o upravitelju koji se našao u teškoj situaciji. On je bio suočen s gubitkom, s krajem svoga rada, i morao je brzo odlučiti kako dalje. Isus ga hvali zbog njegove snalažljivosti, zbog njegove sposobnosti da u trenutku krize prepozna što je uistinu važno. Svijet bi rekao da je to samo priča o novcu, o dugovima, o olive i pšenici. Ali Isus nas poziva da gledamo dublje. On nas poziva da budemo mudri u onome što je vječno. Zamislite Bena, našeg Benjamina, koji je u svojoj petnaestoj godini pokazao tu istu mudrost, ne kroz proračune, nego kroz srce. Sjetite se trenutka kada je, unutar svoje dječje sobe, pomislio na svog strica Williama koji je trpio nakon moždanih udara. Nije ga nitko nagovorio. Nije ga nitko tražio. On je sam, iz dubine svoga srca, ponudio cijelu svoju ušteđevinu iz kasice. Nije je razbio, nije je morao isprazniti – ta ponuda je ostala u tišini, puna ljubavi – ali u toj je gesti ležalo sve. Bio je to dječak koji je instinktivno razumio otajstvo evanđelja: da se život ne mjeri onim što čuvaš za sebe, nego onim što si spreman darovati. To je bila njegova 'mudrost'. To je bila njegova 'valuta' kojom je kupio vječnost. On nije bio dijete ovoga svijeta koje skuplja prolazne stvari; on je bio dijete svjetla koje je shvatilo da je jedino što nosimo sa sobom u vječnost – ljubav koju smo podijelili.

Isus nam kaže: 'Djeca ovoga svijeta snalažljivija su prema svojima od djece svjetlosti.' To je izazov za nas. Često smo toliko okupirani svojim brigama, svojim strahovima, svojom tugom, da zaboravljamo kako je naša domovina negdje drugdje. Pavao nas hrabri: 'On će preobraziti naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome.' To nije samo utjeha za budućnost; to je snaga za danas. Ben je sada preobražen. On nije više ograničen tijelom koje je trpjelo. On je onaj isti Ben – bistar, znatiželjan, nježan – ali sada je u punini Božje slave. On sada vidi ono što je tek naslućivao dok je gledao u nebo i sanjao o svojim zrakoplovima. On sada vidi samoga Stvoritelja, onoga koji drži svemir u svojim rukama. I zato, kada osjetite da vas tuga guši, kada vam se čini da je teret pretežak, sjetite se da Ben nije daleko. On je u onom 'prostoru' koji je bliži nego što mislimo. On je u srcu Božjem.

Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, sunčane dane i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. Ben te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.

I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio.

Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegov spomen – osmjehnite se nekome tko je tužan, pomozite nekome tko nosi težak teret, izgovorite riječ utjehe onome tko je usamljen. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, Majke koja je stajala pod križem i razumije svaku bol, zagrli i utješi. Ona zna put. Ona zna kako se nosi bol. Ona vas vodi k Njemu, koji je vaša stijena, vaša snaga i vaša vječna nada, danas i u vijeke vjekova. Amen.