Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, dragocjen prizor: dječaka koji sjedi za stolom, potpuno udubljen u svijet koda i logike, dok mu lice obasjava meka svjetlost zaslona. To je bio naš Benjamin Vo. U njegovim rukama, tipkovnica nije bila samo alat; bila je to tipka za pokretanje snova. Sjećate se kako je s onim svojim blagim, zaraznim smiješkom govorio o 'Con Chim Airlines'? Nije to bila samo dječja igra. Bila je to vizija dječaka koji je razumio da život – baš poput zrakoplova koji se uzdiže – ima svoju svrhu, svoj smjer i svoju ljepotu, čak i kad ga mi, gledajući sa zemlje, ne možemo u potpunosti pratiti. Ben je bio dječak koji je gledao u visine, tražeći ono što je veće, ono što je trajno.

U današnjem Evanđelju po Mateju, susrećemo se s jednim od onih trenutaka u kojima se svijet pokušava zaplesti u vlastite mreže. Farizeji donose Isusu rimski novčić i pitaju ga o porezu, nadajući se da će ga uhvatiti u zamku. Isus, međutim, ne odgovara na njihovu lukavost argumentima. On traži novčić i pita: 'Čija je ovo slika i natpis?' Kad mu odgovore 'Cezarov', on izgovara riječi koje odzvanjaju kroz stoljeća: 'Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.'

To nije samo pouka o građanskoj dužnosti. To je duboka istina o tome gdje pripadamo. Novčić nosi Cezarov lik, pa se vraća Cezaru. Ali tko nosi Božji lik? Tko nosi otisak Njegove ruke, Njegove ljubavi, Njegove vječnosti? Svaki od nas. Benjamin je nosio taj Božji lik na tako osebujan, nježan i briljantan način. Sjetite se onog trenutka kada je, tako mlad, izrazio želju da svoju cijelu ušteđevinu dade za strica Williama. Nije to učinio iz neke proračunate logike, već iz logike srca koje pripada Bogu. On nije morao razbiti tu kasicu, nije morao ništa dokazati. Sama ta ponuda, taj pokret duše prema drugome u potrebi, bio je pečat Božjeg lika u njemu. To je ono što pripada Bogu – ta ljubav koja ne traži svoje, ta dobrota koja se nesebično daruje.

Znam da je prošlo četiri mjeseca otkako je Ben otišao kući Ocu. Četiri mjeseca tišine u kojoj se ponekad čini da je svijet postao prazan. Dragi Alane, draga Thao, znam da u vašim srcima, u onim trenucima kada tuga dođe nenajavljeno, osjećate težinu koja se ne može izmjeriti. Znam za one noći kada se pitate o smislu, kada se sjećanja na Benov osmijeh miješaju sa suzama. Možda se u toj tišini ponekad uvuče onaj tihi, bolni šapat: jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Želim vam danas, u ime Krista, reći nešto što mora prodrijeti dublje od svake boli: niste krivi. Vaša ljubav prema Benu bila je potpuna, bila je sveta, bila je odraz Božje skrbi. Bolest nije bila kazna, nije bila posljedica ičega što ste vi učinili ili propustili. Neke oluje u ljudski život ulaze iznenada, mimo svake kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti. Bog vas ne optužuje; Bog vas gleda s nježnošću i skida taj teški kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivnje, jer vaša je ljubav bila čista.

Sveti Pavao u poslanici Solunjanima piše o 'radu vjere i trudu ljubavi i postojanosti u nadi'. To je upravo ono što je Ben živio, i ono što vi danas živite. Pavao kaže da evanđelje nije došlo samo u riječi, nego u snazi i Duhu Svetom. Ta snaga nije nestala. Ona je tu, u vašoj ustrajnosti, u vašoj brizi jedan za drugoga, u načinu na koji Ryan danas nosi uspomenu na svoga brata. Ryan, ti si brat koji je s Benom dijelio snove o budućnosti, o vožnjama rollercoasterom, o onom zajedničkom svijetu koji ste gradili. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač. Ali sjeti se, Ben te gleda. On navija za tebe. On je tvoj anđeo koji te prati u svakom tvom koraku. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan.

Isus nam danas govori da podamo Bogu ono što je Njegovo. A što je Božje? Božje je ono što je u nama vječno. Božje je ono što smrt ne može dotaknuti. Benova dobrota, ona njegova nevjerojatna sposobnost da sluša očeve priče kao da su najvažnije na svijetu, njegova znatiželja, njegova ljubav prema obitelji – to pripada Bogu. I to je sigurno. To je pohranjeno u Božjoj riznici gdje moljac ne grize i gdje lopovi ne potkopavaju. Ben nije izgubljen. On je u onom 'planu za puninu vremena' o kojem Pavao govori, gdje će sve biti sjedinjeno u Kristu.

Govorim vama koji slušate u ovoj tišini – roditeljima koji nose teške križeve, svima koji se osjećaju umorno i slomljeno. Isus vas vidi. On vidi vašu bol, vašu čežnju, vašu vjernost. On vas ne osuđuje. On vas grli svojom milosrdnom ljubavlju. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju koja je jača od smrti.

Što ćemo dakle ponijeti iz ove Riječi kada izađemo u svijet? Ponesite jednu jednostavnu misao: niste sami. Kada vas sutra ujutro preplavi sjećanje, udahnite polako i sjetite se da je naš dragi Ben u sigurnim Božjim rukama. Učinite danas jedno malo djelo dobrote u njegovu spomen – osmijeh neznancu, tiha molitva za neko dijete koje trpi, kap vode darovana žednima – baš kao što onaj čisti zdenac u dalekom vijetnamskom selu, podignut u njegovo ime, i danas napaja žedne. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, majke koja je pod križem držala svoga Sina, zagrli i utješi. Gospodin je vaša snaga, vaša nada i vaša neprolazna svjetlost. Amen.