U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka milost i mir Gospodina našega Isusa Krista budu sa svima vama.
Gospodine, koji si utočište svima koji su u nevolji, smiluj se. Kriste, koji si uskrsnuće i život, smiluj se. Gospodine, koji brišeš svaku suzu s naših očiju, smiluj se.
Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, dragi prizor: dječaka koji stoji na otvorenom, širokom platou, zagledan u nebo gdje se gomilaju meki, bijeli oblaci. Odjeven u crvenu majicu i ljubičastu kapu, on ne žuri. On samo stoji, promatrajući horizonte, onaj dječak koji je u svakom zrakoplovu koji bi preletio iznad njega vidio poziv na putovanje, na istraživanje, na život koji se ne boji visina. To je bio naš Benjamin. Uvijek okrenut prema onome što dolazi, uvijek s tom blagom, znatiželjnom iskrom u očima koja je govorila da svijet nije mjesto straha, već mjesto beskrajnih mogućnosti koje je Bog stavio pred njega. Danas, dok se spominjemo dana kada je Marija, još kao djevojčica, prikazana u hramu – dan kada je njezin život postao potpuno predan Bogu – naš nas Ben podsjeća da je svaki život, ma koliko kratak bio, jedan dragocjeni prikaz, jedan dar stavljen u Božje ruke.
Sveti Ivan nam u Otkrivenju govori o dva svjedoka, o dvije masline i dva svijećnjaka koji stoje pred Gospodarom zemlje. Oni svjedoče, oni trpe, oni su pritisnuti težinom svijeta, ali oni ne pripadaju svijetu. Oni pripadaju Bogu. 'Kada su završili svoje svjedočanstvo', kaže nam Pismo, 'dah života od Boga uđe u njih.' To je slika koja nam danas treba. Često mislimo da je svjedočanstvo života ono što postignemo, ono što izgradimo, ono što ostavimo iza sebe. Ali pravo svjedočanstvo je ono što Ben sada živi: život koji je u potpunosti ušao u dah Božji. Njegova znatiželja, njegova ljubav prema tehnologiji, onaj njegov GitHub pun koda i snova, njegova strast za 'Con Chim Airlinesom' – sve to nije bilo za prolaznost. To je bilo svjedočanstvo jednog duha koji je tražio istinu, koji je tražio vezu, koji je tražio Boga u svakom detalju svoga djetinjstva.
Ali, moramo stati ovdje, u istini. Prošlo je pet mjeseci od onog lipanjskog dana kada je naš Ben pošao Ocu. Tuga nije apstrakcija. Ona je ovdje, u ovoj prostoriji, u vašim srcima. Ona je ona tišina u kući kada se probudite i na tren zaboravite, a onda vas stvarnost ponovno susretne. Dragi Alane, draga Thao, znam da postoje trenuci kada vas sjećanje na njegov glas, na njegovu toplinu, na one bezbrojne trenutke kada je s takvim povjerenjem gledao u vas, pogodi poput vala koji lomi prsa. Možda se u tišini noći opet prikrade ono teško, muklo pitanje: jesmo li mogli učiniti više, jesmo li nešto propustili u brizi za njega? Želim vam danas, pred ovim oltarom i pred licem živoga Boga, reći istinu koja mora oprati svaku kap gorčine do samoga korijena: Niste krivi. Posve ste nedužni pred ovim križem. Bolest nikada nije bila kazna, niti je ikada bila posljedica ičega što ste učinili ili propustili u svojoj brizi. Neke oluje u ljudski život ulaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata bilo čije budnosti; ni jedna budnost na svijetu ne bi ih mogla zaustaviti. Vi ste voljeli Benjamina savršenom, predanom ljubavlju; Bog vas zbog toga ne optužuje, već s neizrecivom nježnošću skida taj teški, nepravedni kamen s vaših ramena. Možete slobodno tugovati, bez sjene krivice, jer vaša je ljubav bila čista i Bog ju je primio kao najljepši dar. Niste zakazali. Niste ništa propustili. Bog ne traži od vas savršenstvo, već samo vaše slomljeno, ali vjerno srce.
Isus u Evanđelju po Luki susreće saduceje koji ga pokušavaju uhvatiti u zamku pitanjima o uskrsnuću. Oni vide samo zemaljske okvire – čija će žena biti, tko kome pripada, kako se matematika života slaže na papiru. Ali Isus im otvara prozor u vječnost. 'On nije Bog mrtvih, nego živih, jer njemu svi žive.' To je ključ. Za Boga nema prošlosti, nema 'bio je'. Za Boga, Ben jest. On živi. On je sada u onom prostranstvu o kojem je sanjao dok je promatrao avione. On više ne treba 'Con Chim Airlines' da bi letio; on je u zagrljaju Onoga koji je stvorio krila i nebo. Isus nam ne nudi lagane odgovore na teška pitanja, ali nam nudi sigurnost: ljubav koja je bila između vas i Bena nije ostala u lipnju. Ona je prešla granicu, ona je postala dijelom vječnosti. Bog ne dopušta da ijedan atom ljubavi propadne.
Sjetite se one Benjaminove geste, one dječje, nevine, a tako duboke namjere. Kada je pomislio na svog strica Williama, nije razbijao kasicu, nije se hvalio, nije tražio da ga itko vidi. On je jednostavno, iz ljubavi, ponudio sve što je imao. To je bila njegova vjernost. Ta gesta nije nestala. Ona je sjeme koje je Bog posijao u vječnost. Baš kao što taj zdenac u Cà Mau sada daje vodu žednima u Benovo ime, tako i njegov duh nastavlja činiti dobro na načine koje tek naslućujemo. On nije bio dječak koji je samo 'učio'; on je bio dječak koji je učio kako voljeti. I ta ljubav, ta njegova nježnost prema vama, prema tati, prema Ryanu – to je ono što ostaje. To je ono što ne može biti uništeno.
Ryan, dragi brate, ti koji si s njim dijelio djetinjstvo, snove i onaj tihi bratski smijeh, pogledaj prema gore. Tvoj brat nije nestao u ništavilu. On je sada tvoj zagovornik. Nemoj se bojati koračati dalje, sanjati, živjeti punim plućima, jer u tvome srcu kuca dio te iste radosti. Ben te promatra s ponosom i želi da tvoj život bude ispunjen svjetlošću i hrabrošću. Ti si njegov brat, i ta veza ne poznaje granicu smrti. Kad god pogledaš u nebo i vidiš avion kako prolazi, kad god se sjetiš onih zajedničkih trenutaka, znaj da je to Benov pozdrav tebi. On je tu, u tišini tvoje molitve, u tvome sjećanju, u tvojoj budućnosti. On te voli, Ryan, i ta ljubav je jača od bilo koje udaljenosti.
I vama koji nas pratite u ovoj tišini – roditeljima koji nosite nevidljive rane, djeci koja trpe, svakome tko se večeras pita kako dalje pod teretom gubitka – poručujemo: niste sami. Bog vas drži u svojim dlanovima. Baš kao što onaj čisti zdenac podignut u Benovo ime u dalekom vijetnamskom selu donosi hladnu, životvornu vodu žednima, tako i njegova dobrota nastavlja teći ovim svijetom kroz svaku vašu suzu pretvorenu u molitvu. Lomeći kruh sjećanja, znajte da ljubav nikada ne umire. Ona se samo mijenja, ona se pročišćava, ona postaje dio vječnosti. Ben je sada u 'kući Očevoj', gdje više nema boli, gdje je sve ispunjeno svjetlošću koju je on tako volio gledati na nebu. On je onaj dječak koji je gledao u horizont, a sada gleda u lice svoga Stvoritelja.
Zato vas pozivam: danas, kada izađete iz ove crkve, ne nosite sa sobom tugu kao jedini teret. Nosite sa sobom mir. Nosite sa sobom spoznaju da je Ben na sigurnome, u Očevu zagrljaju, slobodan od svake boli, slobodan od svakog 'zašto'. Učinite danas jedno maleno, posve sakriveno djelo ljubavi u njegov spomen – pomozite nekome tko je umoran, osmjehnite se djetetu koje plače, recite dobru riječ onome tko je sam. Neka vas zagovor Blažene Djevice Marije, naše nebeske Majke koja je stajala pod križem i zna svaku bol srca, zagrli i zaštiti. Ona vas vodi k svome Sinu, u čijim je rukama naš Ben pronašao svoj vječni dom. Neka vas Njegova milost prati, neka vas Njegova ljubav tješi, danas i u vijeke vjekova. Amen.
For the intentions entrusted to Ben on our prayer wall:
Poučeni spasiteljevim zapovijedima i božanskim naukom usuđujemo se reći:
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i odpus ti nam duge naše, kako i mi odpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Neka vas blagoslovi i čuva svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Idite u miru, noseći u svojim srcima svjetlo koje nikada ne trne.
✝ Blagoslovio vas svemogući Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.