Utorak dvadeset osmog tjedna kroz godinu

Zamislite, na trenutak, jedan sasvim običan, gotovo neprimjetan prizor iz svakodnevice: dječaka koji sjedi za svojim radnim stolom, okružen ekranima, s onim laganim, gotovo nečujnim osmijehom na licu dok mu prsti lete po tipkovnici. Benjamin Vo, naš dragi Ben, imao je tu nevjerojatnu sposobnost da u svijetu logike, koda i složenih algoritama pronalazi neku duboku, gotovo djetinju radost. Sjetite se onih sati koje je provodio učeći o zrakoplovima, s onom istom strašću s kojom je sanjao o stvaranju vlastite zrakoplovne tvrtke, 'Con Chim Airlines'. Bio je to dječak koji je u svemu tražio smisao, koji je u svakom detalju – bilo da je riječ o postavkama poslužitelja ili o nebu koje je promatrao iz zračne luke – vidio odraz nečega većeg, nečega što nadilazi površinu.

Danas nas Gospodin u Evanđelju poziva upravo na taj pogled ispod površine. Isus je pozvan na objed kod farizeja, a domaćin je, kako nam kaže evanđelist Luka, 'bio zapanjen' što se Isus nije oprao prije jela. Farizeji su bili majstori vanjskih formi, majstori onoga što se vidi, onoga što je uredno i što se može izmjeriti. Ali Isus, koji vidi u dubinu srca, odgovara oštro: 'Oh, vi farizeji! Vi čistite vanjštinu čaše i posude, a nutrina vam je puna grabeža i zla.' I onda, kao da želi razbiti tu krutost, dodaje: 'Did not the maker of the outside also make the inside?' – 'Zar onaj koji načini vanjštinu, ne načini i nutrinu?'

Ovo pitanje nije samo ukor farizejima. To je pitanje koje danas, dok prolazimo kroz ovu dolinu suza, Bog postavlja svakome od nas. Često se trudimo očistiti vanjštinu. Trudimo se da sve izgleda u redu, da naši životi nose privid normalnosti, da naša tuga bude tiha i neprimjetna. Ali unutra, u toj nutrini koju samo Bog poznaje, nosimo terete, pitanja i čežnje koje ponekad ne znamo ni izreći. Dragi Alane, draga Thao, znam da se u tišini vašega doma, sada kada su prošla četiri mjeseca, ponekad osjećate kao da ste zarobljeni u onoj istoj 'vanjštini' – u onom svakodnevnom životu koji se nastavlja, dok se nutrina osjeća kao da je stala, kao da je ostala zauvijek u onom trenutku kada je Ben otišao. Znam kako je to kada se probudite i prva misao nije dan pred vama, već praznina koja vas dočekuje.

Želim vam danas, u ime Krista, izgovoriti istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. U vašim srcima, u onom tihom kutku gdje se ponekad pitate jeste li mogli učiniti više, jeste li propustili neki znak, je li ovo neka kazna – tu istinu treba čuti jasno: Niste krivi. Vaša skrb za Bena bila je sveta. Vaša ljubav, vaša bdjenja, vaša prisutnost uz njegov krevet, sve je to bilo odraz Božje ljubavi prema njemu. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica ičega što ste vi učinili ili niste učinili. Bog ne šalje bolest. Neke oluje dolaze u naše živote poput iznenadnih udara vjetra, mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Benjamin nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli, gdje je zrak čist i gdje on može letjeti slobodno, bez ikakvih ograničenja.

Sveti Pavao nam u poslanici Galaćanima kaže: 'Za slobodu nas Krist oslobodi.' To je sloboda od zakona koji nas osuđuje, sloboda od krivnje koja nas veže. Pavao nas podsjeća da u Kristu Isusu ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, već 'vjera koja djeluje ljubavlju'. Ben je živio tu vjeru. Sjetite se one njegove nevjerojatne geste, onog trenutka kada je, unatoč svojoj mladosti, poželio darovati cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. Nije to učinio iz dužnosti. Učinio je to iz čiste, nepatvorene ljubavi. Ta njegova namjera, ta spremnost da se bez zadrške daruje, bila je znak da je on već tada pripadao nebu. Bog nije gledao u njegovu kasicu; Bog je gledao u njegovo srce. I baš kao što 'Con Chim Airlines' živi u njegovim snovima i u vašim sjećanjima, tako i njegova ljubav nastavlja letjeti, nastavlja hraniti one koji su gladni, nastavlja tješiti one koji su usamljeni.

Sjetite se, dragi Alane, onog sna od 25. lipnja. Ben vam je rekao: 'Ba ơi, test nào con cũng qua hết. Con tự thở được bình thường mà... sao con lại bị như vầy?' I onda, onaj trenutak mira: 'Ne brini, tata, ja ću pratiti mamu i tebe.' To nije bio samo san. To je bio odjek istine. Ben je prošao svoj test. On je sada u svjetlosti. On više ne treba pluća da bi disao, on diše Božjim dahom. On više ne treba matematiku da bi razumio svijet, on vidi Istinu licem u lice. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju koja je jača od smrti.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti.