Spomen svete Terezije od Isusa, djevice i crkvene naučiteljice

Sjećate li se onog trenutka kada se u dječjoj sobi, usred noći ili u tišini poslijepodneva, upali svjetlo? Ponekad je to samo mala stolna svjetiljka, ona koja baca blagi sjaj na tipkovnicu računala ili na stranice knjige. Benjamin Vo, naš dragi Ben, bio je dječak koji je volio svjetlost – ne samo onu električnu koja je napajala njegove poslužitelje i snove o 'Con Chim Airlines', već onu nutarnju, svjetlost znatiželje i dobrote. Danas, na blagdan svete Terezije od Isusa, koja je svojim životom pokazala kako se ta nutarnja svjetlost pretvara u plamen ljubavi prema Bogu, pozvani smo pogledati u vlastitu nutrinu. Pavao nam u poslanici Efežanima govori o otajstvu Božje volje: 'da u punini vremena sjedini sve u Kristu, na nebesima i na zemlji.' To sjedinjenje, ta Božja namjera, nije neka daleka apstrakcija. Ona se događa upravo ovdje, u našim srcima, u našim sjećanjima, u našim suzama.

Isus u današnjem Evanđelju progovara oštrim riječima onima koji su 'uzeli ključ spoznaje', onima koji su zatvorili vrata drugima umjesto da ih otvore. To je upozorenje protiv krutosti, protiv onoga što nas sprječava da vidimo Božju ruku u svemu. Ponekad, u našoj boli, u našoj tuzi koja traje već četiri mjeseca, i mi riskiramo da postanemo poput onih koji su izgubili ključ. Zaboravimo da je Bog 'prije postanka svijeta' izabrao svakoga od nas, uključujući i našeg Bena, da budemo sveti i neporočni. Ta izabranost nije bila za život bez boli, već za život u vječnoj ljubavi. Ponekad se pitate, dragi Alane, draga Thao, je li taj ključ izgubljen u vašoj tuzi. Je li se vrata neba zatvorila onog dana kada je Ben otišao? Ne. Krist je taj ključ. On je vrata. On je taj koji je primio Bena u svoj zagrljaj, onaj zagrljaj koji je vječan i neuništiv.

Sjetite se Bena, ne kao dječaka koji je patio, već kao dječaka koji je bio svjetlo. Sjetite se onog trenutka kada je, tako mlad, ponudio cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. To nije bila samo gesta; to je bila potvrda njegove duše. On nije morao razbiti kasicu. Nije morao ništa dokazati. Njegovo srce je već bilo kod Boga. To je ona 'Božja mudrost' o kojoj Pavao govori – mudrost koja ne mjeri novac, već mjeri ljubav. Ben je bio dječak koji je znao da je ljubav jedina valuta koja vrijedi u vječnosti. Danas, dok se sjećate njegovog osmijeha, dok zamišljate kako on možda sada, u nebeskim visinama, planira neke nove rute za svoje zrakoplove, znajte da je on siguran. On je u onom 'planu za puninu vremena' koji Bog ima za svakoga od nas.

Želim vam danas, u ime Krista, reći nešto što mora prodrijeti dublje od svake boli: niste krivi. U tišini vaših noći, kada se pitate jeste li propustili znak, jeste li mogli učiniti više – čujte ovu istinu: niste. Bog ne gleda na naše propuste, Bog gleda na našu ljubav. A vaša ljubav prema Benu bila je potpuna, bila je sveta. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta. Ona je jednostavno bila oluja koja je došla, mimo svake kontrole, izvan dohvata vaše budnosti. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Ben vas ne gleda s tugom. On vas gleda s ljubavlju koja je jača od smrti. On je onaj dječak koji je želio pomagati, onaj koji je imao veliko srce, i ta njegova dobrota sada je utkana u Božju ljubav koja vas drži.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti.