Petak dvadeset i osmog tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jednu vrlo običnu, gotovo svakodnevnu scenu: dječaka koji sjedi u zračnoj luci, prislonjen uz staklo, promatrajući kako se zrakoplovi polako odvajaju od piste i uzdižu u beskrajno nebo. To je bio naš dragi Benjamin Vo. Ben nije samo promatrao te divove od čelika; on je u njima vidio mogućnosti, vidio je svijet koji ga zove, vidio je san o 'Con Chim Airlines'. U njegovim očima, dok je pratio svaku liniju krila, nije bilo samo dječje fascinacije strojevima. Bilo je tu nešto dublje – tiha, pronicljiva znatiželja dječaka koji je znao da je život puno više od onoga što vidimo na površini. Ben je cijeloga života učio kako se uzlijeće prema nečemu većem, prema nečemu što nadilazi granice našega svakodnevnog, često teškog hoda po zemlji.

Danas nas Gospodin u Evanđelju poziva upravo na taj pogled ispod površine. Isus govori mnoštvu, govori svojim učenicima, i upozorava ih na 'kvasac farizejski', na licemjerje. Kaže im: 'Nema ništa skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće saznati.' To su riječi koje nas danas, možda više nego ikad, mogu dirnuti u srce. Kada prolazimo kroz teške dane, kada tuga pritišće kao olovno nebo, često se osjećamo kao da živimo u tami. Osjećamo se kao da je ono što smo izgubili – ona radost, onaj osmijeh, onaj život – zauvijek nestalo u nekoj sjeni. Ali Isus nas uvjerava u suprotno. On nam govori da ništa, baš ništa, ne ostaje skriveno od Božje ljubavi. Ono što smo šapnuli u tami svoje boli, ono što smo plakali iza zatvorenih vrata svoje sobe, Bog je čuo. Sve je to zapisano u Njegovom srcu.

Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo četiri mjeseca od onog dana kada je Ben otišao kući Ocu. Znam da u vašem domu, u vašim mislima, još uvijek odzvanjaju njegovi koraci, njegov smijeh, ona njegova nevjerojatna sposobnost da sluša očeve priče kao da su najvažnije na svijetu. Znam za onu bol koja vas probudi prije zore, za onu tišinu koja se spusti kada se sjetite njegovih snova. Ponekad se u toj tišini pojavi onaj tihi, mučni šapat sumnje: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Želim vam danas, u ime Krista, izgovoriti istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. U vašim srcima, u onom tihom kutku gdje se ponekad pitate je li ovo neka kazna – tu istinu treba čuti jasno: Niste krivi. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema njemu. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica ičega što ste vi učinili. Bog ne šalje bolest. Neke oluje dolaze u naše živote poput iznenadnih udara vjetra, mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne traži od vas da budete savršeni roditelji koji mogu zaustaviti svaku životnu nepogodu; On traži da budete Njegova djeca koja se oslanjaju na Njegovu milost. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje.

Sveti Pavao nam u poslanici Efežanima govori: 'U Kristu smo, u kome i baštinici postadosmo... da budemo na hvalu slave njegove.' Benjamin je bio ta hvala. Sjetite se onog trenutka kada je, tako mlad, ponudio cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. To nije bila samo gesta; to je bila potvrda njegove duše. On nije morao razbiti kasicu, on nije morao ništa dokazati. Njegovo srce je već bilo kod Boga. To je ona 'Božja mudrost' o kojoj Pavao govori – mudrost koja ne mjeri novac, već mjeri ljubav. Ben je bio dječak koji je znao da je ljubav jedina valuta koja vrijedi u vječnosti. Danas, dok se sjećate njegovog osmijeha, dok zamišljate kako on možda sada, u nebeskim visinama, planira neke nove rute, znajte da je on siguran. On je u onom 'planu za puninu vremena' koji Bog ima za svakoga od nas.

Isus nam u Evanđelju kaže: 'Zar se pet vrapčića ne prodaje za dva novčića? Pa ipak, ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.' Zatim dodaje: 'Čak su vam i vlasi na glavi izbrojene. Ne bojte se!' To je srž naše vjere. Ako Bog pazi na vrapca, kako tek pazi na Bena? Kako tek pazi na vas? Bog nije zaboravio Bena u njegovoj patnji, niti vas zaboravlja u vašoj tuzi. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju koja je jača od smrti.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti.