Petak dvadeset i sedmog tjedna kroz godinu

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan prizor, onaj koji nam je svima tako drag: dječak koji sjedi uz prozor, zagledan u nebo, prateći putanju zrakoplova koji visoko iznad oblaka crta svoj tihi trag. Benjamin Vo, naš dragi Ben, imao je tu sposobnost da u svakom letu, u svakom složenom sustavu, u svakoj liniji koda koju je pisao, traži nešto veće od sebe. Njegova znatiželja nije bila samo intelektualna; ona je bila odraz duše koja je uvijek bila spremna za uzlet. Danas, dok u Evanđelju slušamo Isusa kako govori o 'prstu Božjem' po kojem izgoni zloduhe, osjećamo kako se i u našim životima, usred najvećih oluja, događa nešto što nadilazi naše razumijevanje. Isus nam ne nudi magiju, on nam nudi svoju prisutnost koja je jača od svakog zla i svakog straha.

Isus govori: 'Kada jači od njega napadne i svlada ga, otme mu sve oružje u koje se uzdao.' Često se u životu osjećamo kao da smo izgubili to oružje, kao da su naše obrane pale, kao da je kuća našeg srca postala pusta i hladna. Dragi Alane, draga Thao, znam da je prošlo tri mjeseca otkako je vaš Benjamin prešao u vječnost. Znam da u vašem domu tišina ponekad postaje toliko gusta da se čini kako se ne može disati. Znam da se u tim trenucima, kada se sjene produlje, u vašim srcima zna pojaviti onaj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak?' Želim vam danas, u ime Krista, reći istinu koja mora prodrijeti dublje od bilo koje boli: Niste krivi. Vaša skrb za Bena bila je sveta, bila je potpuna, bila je odraz Božje ljubavi prema vama. Bolest nije bila kazna, nije bila rezultat vašeg propusta, niti je bila posljedica ičega što ste vi učinili. Neke oluje dolaze mimo svake ljudske kontrole, izvan dohvata naše budnosti. Bog ne šalje bolest, On u njoj pati s nama. Skinite taj kamen krivnje sa svojih ramena. Vi ste voljeli savršeno, a ta ljubav živi i dalje. Ben nije samo dječak koji je otišao; on je dječak koji je stigao na odredište gdje nema više boli, gdje je zrak čist i gdje on može letjeti slobodno, bez ikakvih ograničenja.

Sveti Pavao u poslanici Galaćanima nas podsjeća: 'Krist nas otkupi od prokletstva Zakona postavši za nas prokletstvom.' To je srce naše vjere. Bog nije onaj koji nas kažnjava; Bog je onaj koji postaje jedan od nas, koji ulazi u našu bol, koji visi na drvetu kako bi nam otvorio vrata vječnosti. Ben je to razumio. Sjetite se one njegove spremnosti da ponudi cijelu svoju ušteđevinu za strica Williama. On nije morao razbiti kasicu; sama namjera, ta čista, nepatvorena velikodušnost dječaka, bila je dovoljna pred Bogom. Bog ne gleda u kasicu; Bog gleda u srce. A Benovo srce bilo je, i ostaje, ispunjeno ljubavlju. Ta ljubav, ta spremnost da se bude 'bližnji', to je ono što nas povezuje s nebom. To je ona nit koja povezuje naše molitve u jedan krug ljubavi koji ne prestaje.

Isus nas upozorava na duha koji se vraća i nalazi kuću 'pometenu i uređenu'. Ponekad se bojimo da će naša tuga ostaviti prostor za tamu. Ali čujte ovo: vaša kuća nije pusta. Vaša kuća je ispunjena ljubavlju koju ste dijelili s Benjaminom. On je tu, u svakom sjećanju, u svakom osmijehu, u svakoj suzi koju prolijete iz ljubavi. Sjetite se onog sna koji je tata imao: Ben je izgledao zdravo, snažno, spreman za život. To nije bio samo san; to je bio odjek istine koju nam Bog daje. Ben je dobro. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju. On vas prati u svakom vašem koraku. On je onaj dječak koji je uvijek bio spreman za let, a sada leti u svjetlosti Božjoj.

Dragi Ryan, ti si brat koji nosi dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, tvoj partner u istraživanju svijeta, onaj s kojim si dijelio snove o budućnosti. Ali sjeti se, Ben te gleda. On te navija. On je tvoj anđeo čuvar. Tvoj život je nastavak njegove radosti. Budi hrabar, kao što je on bio hrabar. Budi nježan, kao što je on bio nježan. Neka te Gospa, koja je također stajala pod križem i gledala svoga Sina, zagrli svojom majčinskom ljubavlju i pokaže ti da nisi sam. Nisi sam jer imaš brata koji te voli iz vječnosti.

Ovo je utjeha za svakoga od vas koji slušate, a nosite teške križeve. Možda se osjećate kao da su zidovi vaše kuće popustili pod težinom tuge. Ali čujte ovo: Isus je onaj koji nas podiže iz ruševina. On vas vidi. On vidi vašu majčinsku i očinsku bol, vašu bratsku tugu. On vas ne osuđuje. On vas grli. On je stijena na kojoj možete stajati kada sve ostalo drhti. Neka vas utješi spoznaja da je Ben, naš dragi Benjamin, sada u rukama koje su ga stvorile i koje ga ljube više nego što ga itko od nas može ljubiti. On je kod kuće. On je u onom nebeskom prostoru gdje se svaki njegov san ostvaruje. On vas ne gleda s tugom; on vas gleda s ljubavlju, on vas prati u svakom vašem koraku.

Što možemo danas ponijeti iz ove riječi? Kada izađete kroz vrata, kada vas sutra ujutro pritisne sjećanje, zastanite. Udahnite. Sjetite se da je Ben siguran. Sjetite se da ste vi sigurni u Božjoj ljubavi. Učinite danas jedno malo djelo dobrote – ne zato što morate, nego zato što je to jezik kojim je Ben govorio svijetu. Možda je to samo osmijeh nekome tko izgleda usamljeno, možda je to tiha molitva za nekoga tko trpi. Neka to bude vaš način da kažete: 'Ben, tvoja ljubav je još ovdje.' Kao što onaj bunar u Cà Mau i danas daje život, tako i vaša ljubav, darovana drugima u njegovo ime, postaje izvor nade koji nikada ne presušuje. Benjamin Vo, naš dragi Ben, sada je u miru. Neka vas njegova blagost, njegova znatiželja i ona njegova nevjerojatna sposobnost da voli, vode kroz ove dane. Ne bojte se. Gospodin je s vama, danas i zauvijek. On je vaš temelj. On je vaša stijena. On vas nikada neće napustiti. Amen.