Blagdan svetog Mateja, apostola i evanđelista

Zamislite na trenutak jedan sasvim običan, tihi prizor: stol u kutu prostorije, papiri, računalo, i dječaka koji sjedi pred ekranom, pišući redove koda u svom repozitoriju. Benjamin Vo nije samo tipkao; on je u tim beskrajnim nizovima znakova gradio svjetove. Njegov um, brz i bistar, s lakoćom je hvatao logiku koju drugi jedva naziru. A opet, ispod te briljantnosti, ispod onih planova o zrakoplovima i aviokompanijama o kojima je s toliko toplog, zaraznog gigota pričao spominjući svoju 'con chim airlines', živio je dječak nevjerojatne, dirljive nježnosti. Sjetite se onoga trena kada je, posve nehotice i potpuno neopterećeno, razmišljao o tome da ponudi cijelu svoju ušteđevinu iz kasice kako bi pomogao svome stricu Williamu. Nije ju razbio, nije napravio buku; jednostavno je ponudio sve što je imao, jer je tako volio. Taj dar nije tražio račun, tražio je samo priliku da iskaže ljubav.

I onda pogledajte današnje Evanđelje. Isus prolazi pokraj carinarnice. Vidi Mateja. Čovjeka kojeg su drugi mjerili po njegovoj oznaci, po njegovu poslu, po onome što je u očima svijeta bio. Isus ga ne pita za njegovu prošlost, ne traži od njega ispriku. On mu kaže samo dvije riječi: „Slijedi me.“ I Matej ustaje. Ostavlja stol, ostavlja račun, ostavlja sve ono što je mislio da mu je sigurnost, i kreće za Učiteljem. Kada se kasnije tima okupe za stolom, kada farizeji gunđaju i pitaju zašto Učitelj jede s grešnicima, Isus izgovara rečenicu koja reže kroz svaku ljudsku kalkulaciju: „Zdravima ne treba liječnik, nego bolesnima. Idite i naučite što znači: Milosrđe hoću, a ne žrtvu.“

Isus ne traži savršenstvo koje sami gradimo. On ne traži ljude bez mrlja, bez suza, bez umora. On traži srca koja su spremna stati za stol s njim. Matej je ustao s carinske stolice i postao apostol. A naš dragi Ben, naš Benjamin, prošao je kroz ovaj svijet ostavljajući trag koji ne blijedi u brojkama, nego u toplini. On je bio poput onoga zrna koje donosi plod, ne zato što je sve konce držao u rukama, nego zato što je znao ljubiti.

Znam, kada prođe mjesec za mjesecem, kada se utiša buka dana, u kući ostane ona tišina koja zna pritisnuti prsa. Tata Alane, mama Thao, znam da se u tami noći zna uvući onaj tihi, mučni šapat: „Jesmo li mogli učiniti još nešto? Jesmo li propustili neki znak?“ Želim vam danas reći istinu, jasnu i čistu kao jutarnje svjetlo: niste krivi. Niste propustili ništa. Vaša ljubav prema Benjaminu bila je potpuna, bila je sveta, bila je poput štita i zagrljaja koji je trajao svakog dana njegovog života. Bolest koja je došla nije bila kazna, nije bila posljedica nečega što ste učinili ili propustili. Neke stvari u ovom svijetu dolaze izvan svake ljudske moći, mimo svake budnosti, i nikakva ljudska ruka ih nije mogla zaustaviti. Bog ne traži od vas da budete savršeni čuvari koji mogu zatvoriti vrata svakoj oluji; On vas drži u svojim rukama kad oluja prođe. Skinite taj teški kamen s ramena. Ben vas ne gleda s prijekorom; on vas gleda s onim istim blagim osmijehom, znajući koliko ste ga voljeli.

Sveti Pavao u poslanici Efežanima piše: „Živite dostojno poziva kojim ste pozvani! S svom poniznošću i blagošću, s strpljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi.“ To je bio Benov život. On je nosio tu blagost u sebi. Sjetite se onih trenutaka s bratom Ryanom, zajedničkih obroka uz sushi ili zdjelicu parećih rezanaca, smijeha pred kamenim tigrovima na putovanjima, jednostavnih dana koji su sada postali svetinja. Ryan, brate mali, ti nosiš dio te utrke. Znam da ti nedostaje tvoj suigrač, onaj s kojim si dijelio planove i snove. Ali znaj da Ben nije daleko. Njegova radost živi u tebi. Budi hrabar, kroči naprijed s onim istim ponosom s kojim te je brat gledao.

I svima vama koji slušate, koji možda sjedite sami u tišini svoga doma i nosite nevidljivi križ, koji su izgubili nekoga svoga i pitaju se kako dalje: Isus ne stoji daleko od vas s ravnalom. On sjedne za vaš stol. On jede s vama. On sluša vaša pitanja. Pustite da vas dotakne Njegovo milosrđe.

Što ćemo ponijeti sa sobom kad izađemo kroz ova vrata? Nemojte nositi strah. Ponesite jednu malu gestu. Učinite danas djelo dobrote u tami nečijeg dana – osmijeh, lijepu riječ, tihu molitvu za nekoga tko trpi – baš onako kako je Ben živio, otvorenog srca, spremnog dati ono što ima. Neka vas Majka Marija, koja je stajala pod križem i razumije svaku majčinsku bol, zagrli i očuva u miru. Benjamin Vo, naš dragi anđeo, sada je u Božjem vrtu, tamo gdje više nema nikakvih testova, gdje se svaki san ostvaruje. Gospodin je s vama. Danas, sutra, i u vijeke vjekova. Amen.