Sveti Matej, apostol i evanđelist

Zamislite, braćo i sestre, jednog čovjeka koji sjedi za svojim stolom. To nije stol za kojim se planiraju velika putovanja ili piše budućnost; to je carinarnica. Matej sjedi ondje, okružen brojkama, novcem, porezima i onim teškim osjećajem isključenosti koji dolazi kada te ljudi vide samo kroz prizmu onoga što im uzimaš ili onoga što ti duguju. On je čovjek koji je navikao na tišinu neodobravanja. A onda, Isus prolazi. On ne gleda u Matejeve knjige, ne gleda u njegove pogreške, ne gleda u njegov društveni status. On gleda u njega. I kaže: 'Slijedi me.'

To je poziv koji mijenja sve. Matej nije morao završiti neki tečaj, nije morao očistiti svoju prošlost prije nego što je ustao. On je jednostavno ustao. I u tom trenutku, carinik postaje učenik. To je trenutak u kojem se život, kakav god bio, susreće s autoritetom ljubavi koja ne pita 'što si učinio', nego 'hoćeš li biti sa mnom'.

Danas, dok se sjećamo našeg dragog Benjamina Vo, tri mjeseca nakon što je završio svoj zemaljski hod, susrećemo se s tom istom dinamikom poziva. Ben je bio dječak briljantnog uma, dječak koji je s lakoćom razumio algoritme, oblake podataka i složenost tehnologije. Sjećate se kako je s ocem provodio sate u zračnim lukama, promatrajući zrakoplove, planirajući svoju zamišljenu kompaniju 'Con Chim Airlines'? U tim trenucima nije bilo samo riječi o letjelicama; bila je to dječja znatiželja, ona čista, nepatvorena radost čovjeka koji gleda u visine i vidi mogućnost. Ben je bio dječak koji je svijet oko sebe, od složenih linija koda do najjednostavnijih obiteljskih trenutaka, promatrao s dubokim poštovanjem. On je, poput Mateja, bio pozvan. Pozvan da voli, pozvan da bude svjetlo, pozvan da bude dar.

Moramo stati i biti potpuno iskreni prije nego što bilo kome ponudimo ruku utjehe. Znam da u onim tihim trenucima, kada se sjećanja na Benov blagi osmijeh sudare s tišinom kuće, u roditeljskom srcu zna zasjesti ona najteža sjena: sumnja i samookrivljavanje. Čujem taj tihi, mučni šapat: 'Jesmo li mogli učiniti više? Jesmo li propustili neki znak? Jesmo li negdje pogriješili?' Dopustite mi da vam danas, pred ovim oltarom i u istini Božje riječi, kažem posve jasno: niste krivi. Bolest nije kazna. Niste previdjeli nikakav znak, niste propustili nikakvu skrb. Bog ne kažnjava djecu, i Bog ne traži krivce među onima koji su ljubili savršenom, čistom, roditeljskom ljubavlju. Benjamin je bio voljen svakim otkucajem vašega srca. Vi ste bili njegovi čuvari, njegovi suputnici, njegovi najbolji prijatelji. Ako se u vašem srcu pojavi sjenka sumnje, znajte da to nije glas Božji. Bog vas ne optužuje. Otpustite taj preteški kamen koji niste dužni nositi. Niste ništa propustili. Vaša ljubav je bila i ostala njegova sigurna luka.

Sada se događa obrat. Pogledajte Evanđelje. Isus sjeda za stol s grešnicima. Farizeji su sablažnjeni. Oni traže pravila, traže čistoću, traže razdvajanje 'nas' od 'njih'. Isus im odgovara: 'Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni.' To je hinge, to je trenutak svjetla. Isus ne dolazi onima koji misle da su sve riješili, on dolazi onima koji su svjesni svoje potrebe, svoje slabosti, svoje krhkosti. On sjeda za stol s onima koji su 'izvan' pravila. I u tom sjedenju za stolom, on im vraća dostojanstvo. Ben je bio dječak koji je intuitivno razumio to dostojanstvo. Sjetite se onog trenutka kada je, s petnaest godina, spontano ponudio cijelu svoju kasicu-prasicu da pomogne svome ujaku Williamu koji je bolovao. Nije je razbio, nije je slomio, samo je ponudio sve što je imao. U toj ponudi leži sva tajna evanđelja. On nije kalkulirao; on je jednostavno volio. On je u svojoj mladosti već dosegnuo onu 'punu mjeru Kristovu' o kojoj govori sveti Pavao u današnjem čitanju.

Ryane, dragi brate, znam koliko ti nedostaje tvoj stariji brat. Znam kako je to gledati u nebo i sjetiti se svih onih zajedničkih trenutaka, igara i snova. Ben te promatra s ponosom. On želi da živiš, da se smiješ, da nastaviš sanjati s istom onom radošću kojom je on prolazio ovim svijetom. Njegova ljubav nije nestala; ona se preselila onamo gdje više nema suza, gdje su svi testovi položeni. On je sada u sigurnim rukama Oca, u onom nebeskom prostranstvu koje je za njega bilo pripremljeno. On te voli, Ryane, i ta ljubav te prati kao tiha, nevidljiva podrška u svakom tvom koraku.

A to se prelijeva i na sve vas koji ste ovdje, i na sve koji nas prate iz daljine – na roditelje koji nose teške križeve, na djecu koja trpe. Bog vas vidi. Gospa, koja je pod križem stajala u tišini, stoji uz svakoga tko plače nad svojim djetetom. Niste sami. Benova ljubav i dalje živi u svakom tihom djelu milosrđa, u svakoj ispruženoj ruci prema potrebitima, u čistoj vodi onog bunara u dalekom Vijetnamu koji nosi spomen na njegov život. On nastavlja darovati, jer prava ljubav ne umire. On nastavlja biti 'Con Chim', ona ptica koja leti u Božjem nebu, slobodna od svake boli, ispunjena svjetlošću uskrsnuća.

Sveti Pavao nam u prvom čitanju kaže: 'Živite dostojno poziva kojim ste pozvani: u svoj poniznosti i blagosti, sa strpljivošću, podnosite jedni druge u ljubavi.' To je poziv za nas danas. Kako živjeti dostojno nakon gubitka? Tako što ćemo biti blagi jedni prema drugima. Tako što ćemo prestati biti suci sami sebi. Tako što ćemo, poput Mateja, ustati kad čujemo poziv, čak i ako nam se čini da smo još uvijek u 'carinarnici' svoje tuge. Isus nas čeka za stolom. On želi jesti s nama. On želi da podijelimo s njim svoju bol, svoje suze, svoje neispunjene snove.

Što možete ponijeti sa sobom kada danas izađete kroz ova vrata? Nemojte nositi teret tuge kao da je jedino što vam je preostalo. Ponesite jednu malu, jednostavnu odluku: budite danas nježni prema samima sebi. Kada dođete kući, sjetite se njegovog blagog osmijeha i recite u tišini svoga srca: 'Hvala ti, Gospodine, za Benjamina.' Oprostite sebi sve ono za što se optužujete, jer vam je Bog već oprostio i obavio vas svojim mirom. Neka vas Gospodin zagrli svojim mirom, neka vas čuva u svakoj oluji, i neka vas podsjeti da je ljubav jača od smrti. Mirno spavaj, dragi naš Benjamine Đại Dương. Tvoj let je završen u svjetlu, a tvoja ljubav ostaje zauvijek s nama. Amen.